Osnovna škola Izidora Kršnjavoga - Škola u bolnici

U srijedu, 10. lipnja 2015. u 15 sati učenici škole u bolnici izveli su kulturno-umjetnički program „Kad se naše ruke slože“ i na taj način svečano obilježili preseljenje Zavoda za onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb na novu lokaciju u Klinici za tumore, Ilica 197.

Sve nazočne pozdravio je Zoran Bahtijarević, dr. med., sanacijski upravitelj Klinike za dječje bolesti Zagreb.

Zatim je brojne uzvanike pozdravila doc.dr.sc. Gordana Jakovljević , prim.dr.med.pedijatar - hematolog i onkolog Klinike za dječje bolesti Zagreb.

Uslijedio je kulturno-umjetnički program kroz koji su učenici pokazali svoje talente.

B. V., učenica 6. r. škole u bolnici ostavila nas je bez daha kad je pročitala svoj autorski tekst o nadi i vjeri.

Nada i vjera

Jeste li ikada osjećali da za vas više nema nade? Da Vam se život ruši? Da sa svakim pokušajem da ga popravite bude sve gore? Da ste potpuno prazni... Jeste li ikada htjeli krenuti ispočetka? Jeste li ikada razmišljali biste li pristali da vam netko kaže : " Imaš priliku krenuti ispočetka!" Sve biste mogli popraviti, dovršiti... Zar to ne bi bilo divno? Da vam netko da novu nadu? Da više ne vrištite u bezdan, da ne vapite za pomoći od koje nema odgovora... To bi bio spas za mnoge ljude.

Ali novu priliku možemo stvoriti, možda i dobiti, samo trebamo malo bolje poslušati što nam to nebesa imaju za reći. Puno puta dobivamo odgovore na naša "pitanja" a da to i ne primijetimo. Možda smo baš kroz nekakve skroz jednostavne stvari dobili odgovor na dugo, nerješivo pitanje. Ali mi tražimo velike stvari, čudo koja bi nas spasilo... A ono je tu, pored nas, možda iza nas, ili ispred nas i možda vam gleda u oči i potajno viče" Tu sam!" "Hej, primijeti me!" Ili je možda u vama? Samo od sve te galame oko sebe, od traženja čuda u velikim stvarima niti ne primijetimo da je tu, skroz blizu nas, i da čeka da ga primijetimo... I onda kad vam je najteže, odjednom dobijete snagu i volju za životom, volju da opet budete netko tko ste nekada bili... Da opet radite stvari koje ste nekada prije radili, koje su vam se činile besmislenima, sada biste dali sve da opet možete igrati nogomet, plesati, trčati i raditi druge stvari koje su vam uskraćene. Nemojte žaliti za propuštenim prilikama, nego tražite nove, a ako ih ne nađete, stvorite ih!

Ja ne žalim za propuštenim prilikama jer znam da će ih biti još! Isto tako razumijem da osoba koja misli da nema više vremena žali za propuštenim. Ali onda ugasite sve oko sebe, i pogledajte u sebe, otvorite sebi svoje srce i sigurno ćete naći maleno, skroz malo svjetlo koje će zasvijetliti, koje će vam dati priliku, ne da krenete ispočetka, nego će vam dati snagu da nastavite dalje. Nada koja će u vašoj glavi, tijelu i srcu maknuti crnilo tuge, žalosti, jada i bola. Uhvatite ju u ruke, kao malo dijete što radosno hvata krijesnice i dopustite toj maloj iskrici da se rasplamsa u vama, da vas nosi kroz zvijezde, da vam pokaže pravi put. Samo trebate vjerovati njoj, ali i sebi da možete, zato što možete i zato što imate čvrstu želju za pobjedom, zato što se borite za sebe, za svoj život, za svoje prilike. Samo vam treba mala iskrica nade i puno vjere u nju. Jer, možda vam ona neće dati priliku za novi početak, ali će vam sigurno dati priliku i snagu da s njom nastavite dalje, podignute glave i još čvršćih ramena koja su nosila težak križ, ali su ga uspjele donijeti do kraja puta, spustiti na zemlju i reći "Uspio sam!" Možda će vam baš taj križ jednog dana pomoći da ga stavite preko druge strane ponora i da ga prijeđete.

Možda će vam otvoriti vrata koja vas vode u bolje sutra, bolje dane, bolje sve.

Samo vam treba nada i vjera!

I njena autorska pjesma „Jednog dana“ pokazala je izniman izričaj buduće književnice.

Njena vršnjakinja S.K. također je pročitala svoje dvije pjesme. Nakon pjesme „Proljeće“ sve nas je ganula pročitavši pjesmu koju je posvetila svojoj liječnici.

Moja doktorica

Moja doktorica je najbolja na svijetu!

Takve nema na čitavom planetu!

Vesela je ona, draga i mila,

zato sam ju jako zavolila.

Vjerujte mi, sve biste dali

kad biste ju upoznali!

Nakon poezije uživali smo u zvukovima gitare. D. M., učenik 5. r. uz pratnju prof. Vanje Senčera odsvirao je dvije skladbe i zasluženo dobio ogroman pljesak za svoju izvedbu.

A. V., bivša učenica Škole u bolnici, sada srednjoškolka, pročitala je svoje dvije pjesme („Slovna priča“ i „Ljubav“).

LJUBAV

Ljubav je dobrota,

ljubav je ljepota.

Ljubav spaja sve ljude,

da život još ljepši bude.

Ljubav je veliko veselje,

ljubav stvara prijatelje.

Pokazala je da osim pjesničkog dara ima i zavidni glazbeni. Već nakon prvih taktova „Kolačića“ pjevačica A. podigla je publiku na noge. Najprije joj se pridružila V. U trenutku smo svi pjevali i plesali.

L. A., učenica 3. razreda škole u bolnici pokazala je da je prava zvijezda. Zadivila nas je interpretacijom pjesme Tita Bilopavlovića „Ah, ta ljubav“.

Snagu ljubavi dočarao nam je svojom fantastičnom izvedbom skladbe „Romanca d'amour“ na gitari F. M., učenik 8. razreda.

Potom je S. G., (3. r.) prikazao borilačku snagu borca tae-kwon-doa. Svojim ozbiljnim i pravim sportskim nastupom izazvao je divljenje i simpatije svih nas.

Na kraju kulturno-umjetničkog programa L. Č., učenica 4. razreda, svim je izvođačima uručila zahvalnice.

Učiteljica Ljerkica još je jednom zahvalila mladim umjetnicima i njihovim roditeljima na velikoj podršci. Također je zahvalila svima koji su pridonijeli realizaciji ovog kulturno-umjetničkog programa i svima koji su ga svojom nazočnošću uveličali.

Učenici Škole u bolnici i svi mi koji ih podržavamo pokazali smo kako to izgleda kad se naše ruke slože.

Glasno smo zapjevali „Kad si sretan“ i svi smo bili sretni.

Veselje i druženje nastavilo se i poslije službenog dijela programa. Dr. Zoran Bahtijarević iznenadio je okupljene. Najavio je gosta iznenađenja – Vladimira mađioničara koji nas je nastavio zabavljati.

Povratak

Ispiši članak

Izvor: Ljerkica Vinković, učiteljica RN

Škola u bolnici

Naša Škola u bolnici organizirana je prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, temeljem članka 42. koji propisuje da za djecu koja su smještena u zdravstvenim ustanovama osnovno školovanje organizira najbliža osnovna škola.

Zahvaljujući zajedničkoj suradnji Klinike za dječje bolesti Zagreb i Osnovne škole Izidora Kršnjavoga 2004. godine počela je s radom i naša Škola u bolnici.

Zašto Škola u Bolnici?

Konvencija o pravima djeteta, UN 1989.

Članak 28. - PRAVO NA OBRAZOVANJE – svako dijete ima pravo na besplatno i obvezno osnovno obrazovanje

Budući svako dijete ima pravo na obrazovanje i za vrijeme boravka u bolnici, naš je cilj da učenicima, kroz nastavu u bolnici, pružimo vrijedno i bogato iskustvo koje će omogućiti nastavak školovanja, te spriječiti strah od povratka u matičnu školu nakon izbivanja s nastave.

Dijete ne mora prekinuti svoju naobrazbu samo zato što je na bolničkom liječenju, upravo stoga naša Škola u bolnici nastoji omogućiti svakom učeniku nastavak učenja u skladu s propisanim planom i programom.

Glavni cilj nam je da učenik ne zaostane s gradivom za vrijeme liječenja u bolnici što može prouzročiti višestruke posljedice. Zaostajanje u gradivu i nemogućnost da jednako sa svojim vršnjacima napreduje u obrazovnom procesu, te sam izostanak iz škole i odvojenost od prijatelja kod djeteta može rezultirati psihološkim promjenama (osjećaj izoliranosti, srama i sl.)

Uključivanje djeteta u rad Škole u bolnici doprinijeti će njegovom psihičkom, emocionalnom i socijalnom oporavku, osiguravajući mu poticajno okruženje i vezu sa svakodnevnim životom izvan bolnice.

Rad sa svakim učenikom je individualiziran i prilagođen njegovim potrebama i mogućnostima. Vjerujemo da je za nastavu u bolnici važna prijateljska veza između škole i doma, stoga pozivamo roditelje da sudjeluju u nastavnom procesu i u Školi u bolnici te da potiču dijete na sudjelovanje na nastavi.

Za roditelje: ČESTO POSTAVLJANA PITANJA I ODGOVORI

1. Koliko dugo dijete mora biti hospitalizirano da bi sudjelovalo u nastavi?

Već nakon jednog dana boravka dijete se može uključiti u nastavu ukoliko želi i ukoliko je za to dobilo odobrenje svog liječnika.

2. Mora li dijete sudjelovati u nastavi?

Ne, iako srdačno preporučamo da se uključi za svoje dobro!

3. Može li birati nastavu samo onih predmeta koje ono želi?

Može, naročito ako se radi o predmetima koji djetetu idu teže ili je zaostao s gradivom zbog nedolaska u školu.

4. Hoće li biti ocijenjeno nakon dužeg boravka?

Da, naša Škola u bolnici šalje izvješće matičnoj školi već nakon 15 dana nastave s opisom onog dijela gradiva koje je s djetetom obrađeno te opisnim ili brojčanim ocjenama.

5. Hoće li matična škola priznati ocjene?

Matične škole u pravilu rado prihvaćaju ocjene koje je dijete ostvarilo u našoj Školi u bolnici.

6. Jesu li zastupljeni svi predmeti?

Naša Škola u bolnici dio je OŠ Izidora Kršnjavoga iz Zagreba, a djelatnici su članovi Učiteljskog vijeća iste. U Školi u bolnici su zastupljeni svi predmeti osim tjelesne i zdravstvene kulture i tehničke kulture. Osim svih obveznih predmeta, učenici imaju mogućnost pohađanja izbornih predmeta poput vjeronauka, informatike i drugog stranog jezika (engleski ili njemački)

7. Je li potrebno donijeti udžbenike i bilježnice u bolnicu?

Ukoliko je dijete duže u bolnici bilo bi poželjno da ima svoje udžbenike i bilježnice kako bi nastavilo učiti prema planu i programu. To naravno ne znači da učenik ne može pratiti nastavu i bez svojih udžbenika jer su svi naši učitelji opremljeni potrebnim metodičkim materijalom.

8. Mora li dijete biti uključeno u nastavni proces svaki dan?

Kako je naš rad individualiziran i prilagođen svakom učeniku, potpuno je razumljivo da dijete neće imati nastavu ukoliko je operirano, ima propisane pretrge ili se objektivno i subjektivno ne osjeća spremno za nastavu.

9. Postoje li i drugi sadržaji osim nastave u sklopu rada Škole u bolnici?

Osim nastave koja se održava u bolničkim soba ili u učionici, Škola jednom mjesečno organizira dolazak Dječjeg kazališta Dubrava s izuzetno kvalitetnim predstavama za uzrast osnovnoškolaca. Uz to, prigodno se obilježavaju svi važniji blagdani i praznici.