preskoči na sadržaj

Osnovna škola Izidora Kršnjavoga

Kutak za učenike

Navigacija po stranici:

1. Samopoštovanje

2. Prelazak u 5. razred

3. Kako uspješno učiti?

4. Poboljšaj svoju komunikaciju – JA poruka i asertivna poruka

5. Kako se nositi s ljutnjom?

6. Bullying (vršnjačko nasilje): Što kad te maltretiraju vršnjaci?

 


Samopoštovanje



ŠTO JE?
Samopoštovanje
je pozitivna ili negativna slika o sebi. Kako doživljavamo ono što činimo, ono što jesmo i rezultate koje postižemo.   

                                           KADA SE RAZVIJE?                                         
Samopoštovanje se razvija tijekom djetinjstva (6.-12. godine).


- Nisi zadovoljan sobom ili svojim izgledom.
- Tužan si.
- Neuspjeh te jako uznemiri.
- Misliš da se nisi dosta trudio.
- Lako odustaješ.
- Uspjeh prepisuješ sreći.
- Bojiš se da te drugi neće prihvatiti.  
- Izbjegavaš druženje s prijateljima.
- Ne voliš nepoznate situacije i promjene.
- Dugo razmišljaš o svojim pogreškama.
- Ponekad govoriš sebi: Ja to ne mogu ili To je teško.
- Tvoje ocjene ne pokazuju tvoj pravo znanje.
- Sve moraš napraviti savršeno.
- Važno ti je što drugi misle o tebi.


- Lako sklapaš prijateljstva.
- Zabavljaš se i družiš s vršnjacima.
- Svoju vedrinu prenosiš na prijatelje.
- Voliš pomagati.
- Donosiš dobre odluke.
- Kreativan si.
- Možeš nabrojiti svoje vrline. 
- Nagrađuješ se za trud.
- Zadovoljan si kako napraviš zadaću.
- Očekuješ uspjeh jer si se trudio.
- Prihvaćaš odgovornosti.
- Nisi agresivan.
- Uporan si i ne odustaješ lako. Voliš nove aktivnosti i izazove.
- Kritika je poticaj da se više trudiš. Dobro se nosiš s neuspjehom.


Vjeruj u sebe.
Kada stvari ne idu kako si planirao, potrudi se poboljšati   situaciju.
Nagradi se za uspjeh.
Prihvaćaj i dijeli komplimente.
Kritiku gledaj kao poticaj da postaneš bolji.
Osjećaj se ponosnim i uspješnim kada daješ sve od sebe.
Okruži se pozitivnim prijateljima.
Popričaj s nekim o svojim problemima.
Pomogni prijatelju u razredu oko zadaće i učenja.
Pronađi hobi ili aktivnost koja te zanima.
Pronađi poruku koju ćeš si ponavljati kad ti bude loš dan.


Prelazak u 5. razred

Kako uspješno učiti?

Ova brošura je napisana radi tebe i tvog snalaženja u školskom gradivu koje nije uvijek jednostavno savladati. U njoj ćeš naći puno savjeta kako stvoriti svoj osobni stil učenja i tehnike koje će ti pomoći u ostvarivanju najboljih rezultata u najkraćem vremenu. Tehnika učenja se razvija i mijenja tijekom vremena, npr. djeca u 5. ili 6. razredu uče na drugaèiji naèin nego kad su kretala u školu jer su tijekom godina uvidjela na koji način najbolje i najbrže pamte. Ova će ti brošura poslužiti da upoznaš sam sebe – što ti odgovara, što ti ometa koncentraciju i sl. Kada naučiš organizirati učenje vremenski i na način koji ti najviše odgovara, vidjet ćeš da učenje može biti i donekle lako.
Brošuru možeš skinuti s ove stranice.

 

Priloženi dokumenti:
Kako uspjesno uciti.pdf


Poboljšaj svoju komunikaciju

Poboljšaj svoju komunikaciju – JA poruka i asertivna poruka

Često ti se događa da ono što želiš reći nije ono što je druga osoba razumjela. Namjera ti je jasno izreći što želiš od nekog, a to završi u međusobnom prebacivanju, izvlačenju starih grešaka i razgovor sasvim odluta od početne ideje, a nerijetko završi u žustroj raspravi ili svađi. Čini ti se da te roditelji, prijatelj i cura/dečko stalno pogrešno razumije, da te ne želi saslušati, neće priznati da si u pravu itd, a s druge strane čuješ iste prigovore na svoj račun. Razgovor umjesto s dogovorom završi kao „ping-pong“ u kojem već znaš kako će se nastaviti, ali taj smjer ne uspijevaš izbjeći i kao da odigravaš neku unaprijed određenu ulogu koju nisi želio/la.

Razloga za takve „scenarije“ ima više, no jedan od njih je i način komunikacije, tj. način na koji govorimo to što želimo reći. Postoje određene komunikacijske tehnike koje je moguće relativno lako naučiti, a koje mogu pozitivno utjecati na ishode naših razgovora. Komunikacijska tehnika koje značajno doprinosi da nas se bolje „čuje“ i razumije te smanjuje mogućnost sukoba je tzv.  JA PORUKA.

U Psihološkom centru TESA možeš se besplatno uključiti u ciklus radionica komunikacijskih vještina koje ti mogu pomoći da se uspješnije nosiš sa ljudima oko sebe, čak i agresivnima. Pogledaj kad počinje sljedeći ciklus radionica Radionice komunikacijskih vještina za ucenike

U govoru možemo razlikovati TI PORUKE i JA PORUKE. Ti poruke su usmjerene na drugu osobu, govore o drugoj osobi, često etiketiraju drugu osobu po nekim njenim osobinama. Naglasak je na tome kakva je druga osoba – po našem mišljenju. Da bi bilo jasnije evo nekoliko primjera TI PORUKA: „ Ti nikad ne želiš ići tamo gdje ja hoću.“, „Ti si smotana, nije to za tebe.“, „Sramotiš me svojim glupostima, kako te nije sram?!“ „Kako baš ti uvijek slučajno nešto razbiješ?!“, „Zašto uvijek kasniš, šta misliš da si neka faca pa da te ja stalno čekam?!“…

TI PORUKE sliče upiranju prstom u nekoga, optužuju. To nitko ne voli i svi se osjećaju napadnuto kad im nešto govorimo kroz Ti poruke. Ljudi prirodno odgovaraju na napad, obično tako da se opravdavaju ili krenu u kontranapad ili se pak isključe i prekidaju komunikaciju. Ti poruke tako često dovode do sukoba, prekida komunikacije i osjećaja krivnje koji negativno utječe na odnos. Ako smo počeli razgovor pričajući u Ti porukama o problemu kašnjenja na dogovore, vrlo brzo će druga osoba početi govoriti o našim greškama i manama („Kao da ti uvijek napraviš sve na vrijeme, ti si isto…“ , pokušavajući dokazati da nije samo ona kriva i brzo dolazi do svađe „kakav si ti -kakav sam ja“, a sasvim po strani ostaje tema kašnjenja koja nas je mučila na početku. Korištenje JA PORUKA pomaže da ne idemo u napad već da asertivno iskomuniciramo što nas muči vezano za ponašanje druge osobe i što želimo. JA PORUKE povećavaju šansu da nas druga osoba čuje u potpunosti te povećava šansu da druga osoba želi surađivati.

Kako izgledaju JA PORUKE?

JA PORUKA ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno lako načimo koristiti. Za početak moramo naučiti da govorimo o sebi, a ne o drugoj osobi i da preuzmemo odgovornost za ono što mi želimo. To je stoga asertivna komunikacija – jasno se zauzimamo za svoju potrebu bez ugrožavanja druge osobe.

Najteži dio je poznavati sebe, svoj osjećaj i svoju potrebu, tj. što nama smeta, zbog čega nam to smeta i što želimo od druge osobe. Naravno, može biti i pozitivna – pa je onda što nam se sviđa, zbog čega – a što želimo je onda dosta jasno.

Recimo na primjeru kašnjenja, JA PORUKA bi mogla glasiti ovako: „ Ljuta sam kad ne dođeš na vrijeme kad se dogovorimo zato što mi se onda čini kao da ne poštuješ naš dogovor ni mene. Stoga želim da ubuduće poštuješ naš dogovor.“ Vrlo je važno paziti da ne ubacimo neku „etiketu“ drugoj osobi, jer je to napad i TI PORUKA koja se „uvukla“ u JA PORUKU.  Tako nije JA PORUKA ako kažemo: „Ljuti me tvoja bahatost.“  U JA PORUCI moramo biti precizni u opisu ponašanja koje kod nas izaziva neki osjećaj, iskreni oko toga koji je to osjećaj te preuzeti odgovornost za ono što mi tražimo. Dakle – nije „lijenost“, već npr. nepospremanje sobe, nije „morao bi se pokrenuti“, već „želim da redovito spremaš svoju sobu“ i nije samo „smeta mi“, već ljuti me, rastužuje me, sramim se, osjećam se krivom, plaši me, zabrinuta sam… uz nužno objašnjenje zbog čega meni to ponašanje izaziva taj osjećaj.

Obrazac za JA PORUKE izgleda ovako:

Osjećam se _________________________ (treba prepoznati kako se osjećamo)

Kada ti _____________________________ (dati konkretan opis ponašanja, bez etiketa)

Zato što ____________________________ (zbog čega nam to ponašanje izaziva taj osjećaj)

Stoga želim (hoću, ne želim) ____________ (ne TI TREBAŠ, već JA želim, trebam, hoću, neću…)

JA PORUKA nije čarobni štapić, ona ne osigurava 100%tnu suradnju, ali povećava šansu suradnje i povećava šansu da su obje strane točno čule što ona druga strana želi, što joj treba ili što joj smeta.

U komunikaciji nam može pomoći i tzv. ASERTIVNA PORUKA koja je nešto drugačija od JA PORUKE, ali također predstavlja jedan oblik aserivne komunikacije. U asretivnoj poruci ne iskazujemo samo svoje osjećaje, potrebe i želje, već i pokazujemo razumijevanje osjećaja, potreba i želja druge osobe. Katkad tom porukom iskazujemo da razumijemo potrebu druge strane, ali da se naše i njihove potrebe ne slažu te da moramo insistirati da druga osoba poštuje ono što mi od nje tražimo. No, dio u kojem točno prepoznamo kako se druga osoba osjeća i želi stavlja na znanje drugoj osobi da je čujemo i da poštujemo njene potrebe i različitost naših potreba.

Da bi bilo malo jasnije evo jedan primjer ASERTIVNE PORUKE: „Razumijem da ti je važno što više biti s dečkom i da je to tebi sad najvažnije, no ja sam ti prijateljica i želim da nađeš vremena i za mene. Možemo li naći neko vrijeme za naše druženje “

Kada počneš vježbati ove komunikacijske tehnike u početku će ti biti vještačke i neće biti lako, no to su vještine koje se uče i koje s vježbanjem postaju sve prirodnije i sve ćeš ih lakše i prirodnije koristiti. Ako si u žaru svađe pretjerao/la ili se zaboravio/la pa rekla/o nešto što znaš da nisi trebala/o-  u redu je sjesti nakon „hlađenja“, smisliti što zbilja želiš reći i izreći to u formi JA ili ASERTIVNE poruke. Za početak će to često biti nakon „sukoba“, a s vremenom će ti sponatano dolaziti i tijekom emocionalno napetih situacija i pomagati ti da ih riješiš na kvalitetniji način.

Tanja Dejanović Šagadin, prof.

psihologinja i pshoterapeutkinja

Izvor: Psihološki centar TESA


Kako se nositi s ljutnjom?

Kako se nositi s ljutnjom?

Ljutnja je snažna emocija koja te može „obuzeti“ toliko da osjećaš kako se ne kontroliraš. Ako si prečesto ljut, presnažno i burno reagiraš, ljutnja traje dugo i prerasta u agresivnost ili remeti tvoje odnose i rad – znači kako imaš problema s ljutnjom. Možda misliš kako je izražavanje ljutnje pokazivanje snage – no upravo je to znak nezrelosti i slabe samokontrole. Stoga – nauči upravljati svojim snažnim osjećajima, umjesto da oni upravljaju tobom.

Ljutnju možemo osjećati od umjerene iritacije do preplavljenosti bijesom. Kad osoba dođe u fazu potpunog bijesa teško se zaustavi.  Bolje je reagirati na rane simptome i „sasjeći ih u korijenu“.

Ljutnja postaje problem kad:
–    je presnažna
–    događa se prečesto
–    traje predugo
–    eskalira u agresivnost ili nasilje
–    remeti odnose ili rad

Okidači za ljutnju
–    Vanjski – problemi s drugima (npr netko te kritizira pred drugima, ili te usporavaju greške druge osobe), stresne i frustrirajuće situacije i događaji, nedostatak vremena za sebe, materijalni i praktični problemi…
–    Unutarnji (misli, sjećanje, brige…)

Ljutnju osoba osjeća kao nemir, napetost, razdražljivost, „kao da je na rubu“, pa sve do stanja bijesa.
Tjelesne su promjene priprema tijela na reakciju „bijeg-borba“: lupanje srca, osjećaj vrućine, zategnutost, napetost u prsima, grčevi u trbuhu, slabost u nogama, napetost u mišićima, znojenje, zujanje u glavi
Ljuto ponašanje – vičeš i svađaš se, izjuriš demonstrativno iz situacije (lupajući vratima i sl…), bacaš stvari, napadaš nekoga, govoriš ružne stvari, ciničan si, prijetiš…

Kad smo ljuti naše je mišljenje drugačije – iskrivljeno, otežano. Tada se npr. ne možeš koncentrirati, imaš dojam da ti se „um pomrači», misliš najgore o drugima i čine ti se nepošteni, smatraš da su postupci drugih namjerni i provokacija tebi.
Tipične ljute misli: „Ne poštuješ me!“, „Glup si! Sebičan!“, „Misliš da si bolji od mene“, „Praviš budalu od mene!“, „Iskorištavaš me!“, „Ovo je jedini način da te naučim pameti».

Osoba sklona ljutnji opravdava često svoju ljutnju kao normalan odgovor na provokacije. Često iznosi i ove stavove:
–    “Ne mogu kontrolirati svoju ljutnju, takav sam po prirodi.” – ALI – način izražavanja emocija je uvelike naučen i može se promijeniti
–    „Ako ne izventiliram svoj bijes – eksplodirat ću“. – ALI – već samo učestalo osjećanje ljutnje je štetno, a i mnogi se osjećaju još gore nakon što im ljutnja ode van kontrole.
–    „Moja ljutnja ljude uplaši i zaustavi ih da me ne iskoriste“ – Zapitaj se „mogu li dobre odnose temeljiti na strahu?“ Osim toga drugi skloni ljutnji mogu tvoje ponašanje doživjeti kao prijeteće što će izazvati česte svađe i obračune.
–    “Ako ne pokažeš ljutnju si slabić.” – No upravo je nekontrolirano i često ljućenje znak nezrelosti i slabe samokontrole.

Kako se nositi s ljutnjom?
Prepoznaj rane znakove napetosti i ljutnje i „sasijeci ih u korijenu“
Udalji se od situacije kad si u afektu (odmakni se od osobe, okreni glavu, iziđi iz prostorije, odbrojavaj u sebi, duboko diši nekoliko puta, skreni pažnju na nešto drugo – gledaj TV, slušaj glazbu…).  Kad se rashladimo u stanju smo početi drugačije gledati situaciju i tražiti moguća rješenja.
Nađi način da se nosiš s kroničnom napetošću (trčanje, sport za ispuhivanje energije i napetosti, brze šetnje, ples…). Drugi više vole korištenje mašte i zamišljanje opuštajućih scena ili polagano disanje.
Koristi umirujući samogovor – npr „smiri se“., „bijes mi neće pomoći“, „samo zaboravi“.

Prepoznaj što prethodi situaciji i koje su posljedice tvog ljutog ponašanja.
Zapitaj se – zašto te situacije, što ti one znače? Što je pravi problem? što mi tu zapravo smeta? Ovo pomaže otkriti koje su situacije i zašto problematične – te otkriti kako se s njima nositi drugačije.
Trenutne posljedice ljutog ponašanja mogu biti da dobiješ što želiš (drugi te „puste na miru“, prestanu pritiskati i sl..). No, dugoročno ljutnja dovodi do narušavanja odnosa i da te ljudi izbjegavaju, ili možda snosiš konkretne kazne i sankcije (u školi pedagoške mjere, doma zabrane i sl). Čini ti se da si ispao „faca“, no pred kim i koliko to vrijedi? Oni koji tim načinom dižu svoje samopoštovanje i dokazuju se pred drugima nemaju svijetlu budućnost. Želiš li takvo društvo koje je impresionirano agresivnim ponašanjem, gubitkom samokontrole, ispadima i incidentima?

Razmisli što možeš napraviti drugačije?
Sastavi listu stvari koje si mogao napraviti umjesto ljutog ponašanja. Odaberi ono koje bi najbolje odgovaralo situaciji. Možda će u početku biti teško primijeniti ih, no kad ih dobro uvježbaš u manje uznemirujućim situacijama, lakše će ih biti primijeniti u situacijama s više ljutnje.

Nauči izraziti nezadovoljstvo i ljutnju na drugačije (prikladnije i konstruktivnije) načine.
Možeš izražavati svoje potrebe, zauzeti za sebe, rješavati konflikte i pregovarati bez prijetnji, uvreda i grubih riječi. U četiri oka i “rashlađene” glave reci osobi kako se osjećaš i koje te njeno ponašanje smeta. Predloži moguća rješenja i iznesi svoja očekivanja. Budi spreman saslušati i drugu stranu. (Ako nisi navikao ovako razgovarati – dobro je da se za to pripremiš, bilo uz pomoć odrasle osobe kojoj vjeruješ, bilo uz pomoć stručnjaka.)

Nauči se rashlađivati svoje ljute misli.

Sjeti se kako u ljutnji iskrivljujemo i srljamo sa zaključcima. Stoga pokušaj razmisliti kako bi još mogao shvatiti situacije koje ti pobuđuju ljutnju?

Kad pomisliš kako te netko namjerno provocira kad pređe preko reda, zapitaj se: „Uzimam li stvari preosobno?“ Ljudi najčešće ne rade stvari da nama napakoste – nego zbog svojih potreba ili drugih okolnosti (možda je zamišljen, jako mu se žuri…). Vruću misao „Namjerno provocira i misli da smo budale svi koji čekamo“ zamijeni rashlađenijom „Ne sviđa mi se što prelazi preko reda dok mi ostali čekamo. Zamolit ću osobu da poštuje red.”

Kad nakon svađe s prijateljicom o njoj misliš sve najgore (iako ste do tad bili u jako dobrim odnosima, zapitaj se„Zanemarujem li pozitivno?“  Rashladi ljutu misao: „Sebična je i licemjerna, sad je pokazala pravo lice“. Realističnije je razmišljanje: „Znam da ponekad nije fer, no većinom se trudi biti ok i znam da joj je stalo do mene“…

Sjeti se kako i drugi mogu pogriješiti u nekom postupku. Pomisli kako bi vidio taj postupak da si ga sam napravio? Ili tvoj dragi prijatelj u kojeg vjeruješ? Bi li za njega našao objašnjenje?

Kad imamo kruta očekivanja i stroga pravila (od sebe ili drugih) uglavnom se i više razljutimo kad se stvari ne odvijaju kako mislimo da bi trebale. Zapitaj se: “Koliko je realno očekivati da neće biti gužva, da nikakvi problemi neće iskrsnuti, da će drugi imati iste stavove kao i ja?” Dopusti da drugi vide stvari drugačije i daju im druga značenja. Ne znači da ako osoba kasni – da te namjerno omalovažava. Možda jednostavno loše procjenjuje vrijeme i nema sposobnosti planiranja.

Ne srljaj sa zaključcima o tome što osoba stvarno misli, koje su joj namjere. Umjesto da čitaš misli – radije provjeri i pitaj osobu. Reci kako si shvatio situaciju i što te je tu zasmetalo. To je teško dok smo u ljutnju, no uvježbavaj takav način razmišljanja i komuniciranja u manje uznemirujućim situacijama – dok ti ne postane uobičajen način komuniciranja i rješavanja problemskih situacija (koje su normalan dio svakodnevice svakog od nas).

Razriješi dugoročno konfliktne situacije i odnose.

Dovoljno spavaj, imaj rutinu, jedi zdravo… Nađi vrijeme za sebe, odmor, zabavu, bavljenje hobijem i aktivnostima u kojima uživaš. To pomaže da imamo više snage nositi se sa frustracijama i situacijama koje pobuđuju ljutnju.

Ako si pogriješio, rekao grube riječi ili postupio preburno – ispričaj se osobi i pokaži da si zbilja to i mislio time što se to više neće ponoviti.

Intenzivne i nekontrolirane ljutnje nisu znak da si jak – nego da nisi u stanju kontolirati se i nositi sa problematičnim situacijama. Ako se to događa često, te si tako uznemiren da osjećaš da bi mogao povrijediti sebe ili druge – potraži pomoć stručnjaka!

Jadranka Orehovec, prof. psihologije
Projekt “Psiho – portal” pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba

Izvor


Bullying (vršnjačko nasilje)

Bullying (vršnjačko nasilje): Što kad te maltretiraju vršnjaci?

Već ti je stvarno dosta! Ne znaš koja te glupost, neugodnost ili opasnost sutra čeka u školi? Rugaju ti se, vrijeđaju te, guraju, izbjegavaju, stalno napadaju riječima ili fizički. Zašto baš tebi? Hoće li to ikad stati? Kako to zaustaviti?!

Ako se ovo i tebi događa, nažalost, to što prolaziš zove se vršnjačko nasilje ili bullying. Vršnjačko nasilje je vrsta zlostavljanja, a radi se o tome da jedan ili više učenika stalno ili svako malo namjerno uznemiruje, napada ili vrijeđa drugog učenika koji se od toga ne može obraniti. Oni koji zlostavljaju su obično zbog nečega moćniji od onoga kojeg napadaju. Ili su stariji ili veći i krupniji ili ih je više.

Vršnjačko nasilje zovemo zlostavljanjem jer  se ponavlja ili postoji prijetnja ponavljanjem kroz neki dulji period.
Pri tome je važno znati da  to nije samo fizičko nasilje, bullying nije samo udaranje, već i razni drugi oblici nasilnog ponašanja. Osim fizičkog nasilja (udaranja, guranja, čupanja, podmetanja noge, oštećivanja  ili bacanja stvari…) postoje i drugi oblici vršnjačkog nasilja koji nisu svima lako uočljivi.

Vršnjačko nasilje je i ako te netko:
– Ogovara, zlobno trača ili širi laži o tebi
– Vrijeđa, omalovažava, ismijava ili izaziva
– Ignorira, govori drugima da se ne druže s tobom
– Uzima ti stvari ili iznuđuje novac
– Prisiljava te da radiš nešto što ne želiš
– Prijeti ti ili te prati na putu od škole

Sve to, ne samo tjelesno nasilje, NIJE U REDU. To su sve oblici nasilja i ako se ponavlja vrsta je zlostavljanja. Ne trebaš to trpiti i ne zaslužuješ da se bilo tko tako ponaša prema tebi.

Važno je da znaš: NISI TI KRIV (KRIVA) ZA TO ŠTO TI SE DOGAĐA. Često se mladi koji su izloženi nasilju počnu pitati: “Zašto baš meni?”, “Kako to da ne gnjave druge?”, “Možda sa mnom nešto nije u redu?”, “Možda sam nečim ovo zaslužio?” ili “Sama sam si kriva jer….”

To nije istina!

Nisi kriv, nisi kriva. Tko god to da radi, oni su odgovorni i to što rade se ne može ničim opravdati. To jednostavno nije u redu. To nije dječja igra, niti može proći pod zadirkivanje ili slučajnost. Slučajnosti nema kada se isti događaji ponavljaju istim osobama.

Namjerno je, nasilje je, nije u redu i mora prestati!

NE MORAŠ TRPJETI! POTRAŽI POMOĆ I ZAŠTITI SE!
Često onaj koji je nasilan prijeti osvetom ako nekome kažeš što se događa, osobito ako kažeš roditeljima ili učiteljima. Često su takve prijetnje samo riječi, i moć se zasniva samo na vjerovanju da se nećeš nikome obratiti. Većina njih se značajno primiri nakon što ga odrasli pozovu na red ili kad osjete posljedice svog ponašanja. Ma koliko te takve prijetnje uznemiruju, NEMOJ ŠUTJETI O NASILJU. Reci roditeljima, reci učiteljima, reci prijateljima. Što više ljudi zna što se događa i kako se ti pri tome osjećaš to je veća šansa da će ti netko uspjeti pomoći. Ako trpiš i šutiš, šanse da netko sazna što ti se događa i pomogne su male. A mnogi nasilnici nastavljaju zlostavljati baš zato jer nitko ne reagira.
Obavezan si samom sebi ne šutjeti i učiniti sve što možeš da bi se zaštitio.
Prvo što trebaš napraviti jest reći odrasloj osobi i tražiti pomoć od odrasle osobe. Obzirom da se vršnjačko nasilje uglavnom odvija u i oko škole, odrasle osobe kojima se možeš  i trebaš obratiti su:
– Roditelji
– Razrednik/ca,
– Dežurni učitelj ili bilo koji drugi učitelj u školi
– Pedagog ili psiholog škole
– Ravnatelj

Neki učenici ne žele reći razredniku ili školskom psihologu što se događa jer misle da je to tužakanje, a svi znamo da tužakanje nije dobro. No, reći učitelju, razredniku  ostalima s ovog popisa da je netko na bilo koji način nasilan prema tebi nije tužakanje.

Pojasnit ću i zašto: tužakanje je kad  učitelju kažeš nešto zbog čega će drugi učenik nastradati, a ti to znaš i namjerno to radiš. Namjera tužakanja je da se drugom učeniku nanese šteta i zbog toga to nikom i nije simpatično. Reći učitelju da je jedan učenik nasilan prema tebi nema direktan cilj nauditi tom učeniku, već je cilj zaštiti se (ili čak zaštiti nekog drugog tko je izložen nasilju).  Da, događa se da taj koji je nasilan trpi posljedice svog ponašanja, možda dobije i opomenu ili strožije mjeru, no za to je sam odgovoran. No, ono što je učitelj saznao je istina i rečeno je s cilje zaustavljanja nasilja. Stoga to nije tužakanje, već zaštita samog sebe (ili drugih) na koje imaš potpuno pravo. Zato reci odraslima i reci točno što se dogodilo, tko je sve bio tamo, da li se to već događalo, je li bilo prijetnji, što si ti učinio – punu istinu. Nemoj pokušavati umanjiti ono što se dogodilo, niti štititi nasilnog učenika.

RAZVIJAJ SAMOPOUZDANJE I NAUČI SE USPJEŠNIJE ZAUZIMATI ZA SEBE
Asertivnost je vještina nenasilnog zauzimanja za sebe i svoje potrebe. U Psihološkom centru TESA možeš se besplatno uključiti u ciklus radionica komunikacijskih vještina koje ti mogu pomoći da se uspješnije nosiš sa ljudima oko sebe, čak i agresivnima. Pogledaj kad počinje sljedeći ciklus radionica Radionice komunikacijskih vještina za ucenike

NE BOJ SE – sjeti se da se nasilnik samo prikazuje velikim i moćnim. On (ona) nije tako moćan kao što bi htio da drugi misle o njemu (njoj). Njihovo ponašanje često sliči na ponašanje paunova, kad pogledaš njihovo šepurenje izgledaju puno veće nego što stvarno jesu.

Strah samo podgrijava njihovu želju da budu veliki i moćni. Kad im izbiješ taj adut ostaju ono što jesu, djeca s problemom nasilnog ponašanja koja najčešće ne znaju drugačije pristupati ljudima.

Važno je da pokušaš ostati smiren i reagiraš mirno i čvrsto. Jasno reci: “Prestani” ili ” To mi se ne sviđa, nemoj mi to raditi.” Ili ” Ne želim”. Nemoj sam ulaziti u sukobe i ne pokušavaj razriješti situaciju uporabom sile. Makni se od nasilnog učenika i ne svađaj se s njim.
Ako se bojiš za svoju sigurnost – budi u društvu prijatelja, zamoli ih da budu blizu ili potraži odraslu osobu. Osamljivanje ne pomaže, kao ni ideja “ako se pravim nevidljiv, pustit će me na miru”. Nasilni napadi su češći kad si sam.

ODRASLI SU DUŽNI POMOĆI  I PODUZETI SVE DA TE ZAŠTITE.
Ako si slučajno naletio na nekog učitelja koji te nije ozbiljno shvatio ili iz nekog drugog razloga nije ništa poduzeo, ne dopusti da te to obeshrabri i nemoj odustati od traženja pomći. Nije važno čak ni ako je to tvoj razrednik. Reci nekom drugom učitelju i razgovaraj sa školskim psihologom ili pedagogom i traži njihovu pomoć.  I naravno, što prije, reci svojim roditeljima i traži da ti pomognu, da odu u školu i oni traže pomoć  razrednika, školskog psihologa ili pedagoga, pa i ravnatelja ako treba. Pri tome će to tvoji osjećaji biti saveznik.  Ma kako to možda neugodno bilo, ne skrivaj kako se osjećaš, reci da te je strah, da si tužan ili što god osjećaš zbog toga. Sigurno ti nije svejedno i ne uživaš dok te netko maltretira, sasvim je normalno da si uznemiren, tužan, da se bojiš kad ti netko prijeti, kao i da si ljut. U redu je pokazati i priznati kako se osjećaš, osobito odraslima od kojih želiš zaštitu. To će im pomoći da shvate ozbiljnost situacije i ne misle kako su to “dječja posla” ili da će se “to razriješiti samo od sebe”.

Tanja Dejanović Šagadin, prof.psihologije

Projekt „Psiho portal za mlade – podrška u izazovima mladenaštva““
Pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport

Izvor


e-Škole

Škola za život

Kalendar
« Veljača 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Oglasna ploča
Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
RASPORED ZVONA

1. sat 8.00 - 8.45
2. sat 8.50 - 9.35
3. sat 9.50 - 10.35
4. sat 10.40 - 11.25
5. sat 11.30 - 12.15
6. sat 12.20 – 13.05
7. sat 13.25 – 14.10
8. sat 14.15 – 15.00

 

Školski jelovnik
Dokumenti
Korisni linkovi
CMS za škole logo
Osnovna škola Izidora Kršnjavoga / Kršnjavoga broj 2, HR-10000 Zagreb / os-ikrsnjavi-zg.skole.hr / ured@os-ikrsnjavi-zg.skole.hr
preskoči na navigaciju