Mrežni katalog školske knjižnice
Knjižničarka
Ana Červar Manojlović
magistra bibliotekarstva
Radno vrijeme:
A tjedan
Ponedjeljak 12.00-18.00 sati
Utorak, srijeda, četvrtak i petak 8.00-14.00 sati
B tjedan
Ponedjeljak 12.00-18.00 sati
Utorak, srijeda, četvrtak i petak 8.00-14.00 sati
Školska knjižnica
Školska knjižnica pruža pomoć pri učenju, nudi knjige i ostalu knjižničnu građu koja omogućava svim članovima školske knjižnice da razviju kritičko mišljenje i postanu stvarni korisnici obavijesti u svim oblicima i putem svih medija.
Knjižnično osoblje potiče uporabu knjiga i drugih izvora informacija; od umjetničkih do dokumentarnih, od tiskanih do elektroničkih, u knjižnici i izvan nje.
Školski knjižničar je član stručnog osoblja, odgovoran za vođenje i planiranje rada školske knjižnice. (iz UNESCO-va manifesta za školske knjižnice).
Djelatnost rada školskog knjižničara odvija se kroz:
- odgojno-obrazovni rad,
- stručno-knjižničnu djelatnost,
- kulturnu i javnu djelatnost
- stručno usavršavanje knjižničara.
Školska knjižnica je najbolji prostor za učenje, a knjižničar stručnjak i pomagač u nastavi, koji treba omogućiti pristup informacijama i materijalima u svim oblicima, s učiteljima treba oblikovati strategije učenja te poticati učenike na: čitanje, istraživanje, vrednovanje i korištenje informacija.
Knjižnični fond školske knjižnice sva građa koja knjižnica posjeduje i daje na korištenje.
Fond naše knjižnice, podijeljen je na učenički i nastavnički fond.
Knjižnični fond čini: knjižna građa (slikovnice, knjige, časopisi…), neknjižna građa (audio CD-i, DVD-i, društvene igre) i informacije s mrežnih stranica.
Kako možete pronaći knjigu u knjižnici?
Čitajući istaknute oznake na policama, koje će ti pomoći u snalaženju:
Književnica Željka Horvat – Vukelja posvetila je jednu priču našoj knjižnici.
Knjižnica košnica
Ovo je priča o maloj knjižnici u velikoj školi.
Knjižnica je na kraju hodnika, s malim policama u ulaznom prostoru i s visokim policama u glavnom prostoru. Tu su dva starinska prozora, knjižničarkin stol s računalom i veliki okrugli stol.
Taj je stol jako važan jer se oko njega okupe učenici kad imaju sat lektire ili kad neki od njih imaju slobodan sat ili kad žele prelistati neku knjigu za vrijeme odmora. Taj je stol središte knjižnice. Koliko je zanimljivih knjiga tu prelistano! Koliko je lijepih slika tu proučavano! Nad kolikim se ilustracijama tu maštalo! Kakve su dobre ideje tu niknule!
Rekla sam već da je knjižnica malena, ali živi vrlo živahno. To nije samo posudionica knjiga i povremena učionica, nego mjesto susreta s junacima knjiga, ali i s knjižničarkom i s prijateljima iz vlastitoga ili iz nekog drugog razreda. To je mjesto razgovora, smijeha, veselja, ali i mjesto na kojem se šapuću tajne ili odašilju skriveni pogledi.
I sada zamislite kako se ta knjižnica osjećala kada je baš u vrijeme razigravanja proljeća iznenada morala biti zatvorena kao, uostalom, i cijela škola. Zavladala je epidemija nepoznate bolesti i djeca su počela ići u jednu posve drukčiju školu – školu bez zgrade, bez učionica, bez knjižnice, bez igrališta. Učitelje i školske prijatelje viđalo se samo na ekranu mobitela, a učilo se uz pomoć računala.
Knjižnica je potonula u tišinu i mrtvilo. Zaspala kao uspavana ljepotica.
No jednoga jutra iz utrobe zemlje kao da je zaurlala neka golema razjarena zvijer. Protresla je cijelu školu i cijeli grad tako strašno da su se dimnjaci rušili, krovovi slijegali, a zidovi pucali. Velika stara školska zgrada bila je oštećena: zidovi popucali, parket se nadignuo, žbuka popadala po učionicama i hodnicima, knjige i pribor pali s polica i stolova… A mala knjižnica netaknuta! Svaka knjiga na svom mjestu, u tišini i miru. Baš kao u nekom snu iz priče.
No knjižnica je iznutra bila duboko nesretna. Među koricama knjiga bezbrojne uzbudljive priče u tami su tugovale bez čitatelja. Teško je biti pun znanja, pun dobrote i pun radosti a nemati nikoga kome bi to podario. Zato su knjige s velikom radošću dočekale svoju knjižničarku koja ih je, čim su građevinari dopustili, došla obići, obrisati prašinu s njih i reći im da se još malo strpe. Da, svakako, strpjet će se, knjige su uvijek bile strpljive, pouzdane i suradljive – pričekat će da se školska zgrada obnovi pa će opet u zagrljaj primiti svoje drage učenike.
*
Zacijelo ste pogodili o kojoj knjižnici pričam. To je knjižnica stare škole u srcu Zagreba. Knjižnica u kojoj sam, čekajući na književni susret s učenicima prvog razreda, provela ugodne trenutke u razgovoru s Julijom, Jurjom, Jankom, Tarom, Matkom i Jurajem iz 3.b. Knjižnica u kojoj sam jedanput naišla na Leona i Petra koji su za vrijeme svojega slobodnog sata knjižničarki Ani svirali na gitari. Knjižnica u čijem se predvorju nakon redovne nastave uči svirati na harfi, glasoviru, gitari.
Knjižnica kakve nigdje drugdje nema!
Željka Horvat-Vukelja
Zagreb, 28. svibnja 2020.
