Psihologinja
Ivana Demo
Radno vrijeme:
Ponedjeljak, utorak, srijeda i petak 8.00-14.00 sati
Četvrtak 12.00-18.00 sati
Sandučić povjerenja
Dragi učenici,
svi se ponekad osjećamo tužno, zabrinuto i bespomoćno, čini nam se da je pred nama nerješiv problem. No, u tim trenucima ne moramo biti sami, za pomoć se uvijek možemo obratiti našim učiteljima ili pedagoginji i psihologinji škole. Ako o svojemu problemu nisi spreman razgovarati s nekim, probaj napisati pismo, napiši kako se osjećaš i što te muči, čak se ne moraš niti potpisati. Pedagoginja i psihologinja će odgovoriti na tvoje pismo i pokušati ti pomoći.
Sandučić povjerenja nalazi se kraj ureda stručne službe na prvom katu škole, a naši odgovori će biti objavljeni na stranici Škole pod izbornikom “Pedagog” i “Psiholog”.
Psiholog u osnovnoj školi
Školsku psihologiju nije lako jasno i sažeto definirati. Ukratko, ona je psihološka disciplina koja koristi saznanja i metode iz ostalih disciplina psihologije u kontekstu škole i školovanja. Psiholog koji radi u školi mora baratati znanjima i vještinama s područja motivacije, savjetovanja, psihologije učenja i poučavanja, kliničke psihologije i slično. U osnovnoj školi psiholog obavlja posao stručnog suradnika. Težište rada usmjereno je na učenike ali i na nastavnike i roditelje u svrhu boljeg razumijevanja učeničkih potreba.
Psiholog:
-
- prepoznaje individualne potrebe učenika
- provodi individualna i grupna savjetovanja
- procjenjuje psihofizičku spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu
- dijagnosticira specifične poteškoće u učenju
- pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog
- identificira darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti
- prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i obiteljske poteškoće i pomaže učenicima prevladati ih
- putem radionica provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja
Težište rada i najčešći korisnici školskog psihologa su prije svega učenici. Rad s učiteljima, nastavnicima i roditeljima također je uobičajen, ali on se ponajprije odvija u funkciji njihova osposobljavanja za bolje razumijevanje učenikovih potreba i ponašanja te djelotvorniji rad s njima.
Primjer radnih zadataka školskog psihologa u neposrednom radu s učenicima jest da prepoznaje individualne potrebe učenika, te, u skladu s time, provodi individualna i grupna savjetovanja.
On obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti, osobito kao član Povjerenstva za procjenu psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu, ali i kasnije tijekom školovanja.
Školski psiholog također dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i sl.) i pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha, ali isto tako prepoznaje i darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti. On prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i/ili obiteljske poteškoće i pomaže učenicima da ih prevladaju.
Školski psiholog također razvija i putem radionica provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja, programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina, itd. Ti programi namijenjeni su svim učenicima u školi, a osobito učenicima rizičnih skupina.
Dragi učenici, roditelji i nastavnici, ukoliko imate pitanje ili problem iz navedenih područja, obratite se s povjerenjem!
Suradnja psihologa i roditelja
U radu s roditeljima, školski psiholog kroz savjetovanje, edukativna predavanja i radionice na roditeljskim sastancima pomaže roditeljima prepoznati i razumjeti razvojne i individualne potrebe učenika i reagirati u skladu s njima, tj. pomaže im poticati razvoj djetetovih potencijala i aktivno pridonijeti njegovom uspješnom obrazovanju.
Također, pomaže roditeljima da razviju potrebne vještine i način komunikacije kako bi mogli pružiti podršku djetetu, a pomaže i u uspostavljanju kontakata s vanjskim institucijama koje su možda potrebne djetetu.
Suradnja psihologa i učitelja
Zadaća psihologa je pomagati u prepoznavanju razvojnih i individualnih potreba učenika, podučavati učitelje i nastavnike razumijevanju tih potreba i kako reagirati u skladu s njima, te poticati toleranciju na različitost među učenicima. On pomaže nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti i načinu rada, pomaže im razviti strategije za rješavanje tih teškoća, te promovira različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika i učenika zajedno (timski rad, projektna nastava i sl.).
Mitovi i zablude o odlasku kod psihologa
- “Kod psihologa idu oni koji ne znaju sami riješiti svoj problem”
- “Ako idem kod psihologa znači da sa mnom nešto nije u redu”
- “Kod psihologa idu oni koji su nešto „skrivili“”
Ove i slične tvrdnje nisu točne!
Ljudi su sposobni riješiti svoje probleme, ali ima je ponekad za to potrebna stručna pomoć kako bi u tome uspjeli. Psiholog radi s „normalnim“ ljudima koji imaju uobičajene životne probleme (za razliku od psihijatra koji se primarno bavi sa psihičkim poremećajima).
Učenici ne idu kod školskog psihologa po kazni, zato što su se neprimjereno ponašali, nego zato da im psiholog pomogne da poboljšaju komunikaciju i odnose sa drugim ljudima.
Kako psiholog može pomoći?
Psiholog putem razgovora (intervjua) i psihologijskih mjernih instrumenata i tehnika saznaje sve o postojećem pr
oblemu, a to je prvi korak u rješavanju istog (identifikacija problema). Nakon identifikacije problema, drugi korak je odabir najbolje moguće metode u rješavanju postojećeg problema. Treći korak je primjena metode u rješavanju problema. Psiholog ne može riješiti nečiji problem, ali može pomoći u njegovom rješavanju. Uz to, neophodan je zajednički trud učenika, nastavnika i roditelja i svaki se problem može riješiti.
Kada doći na razgovor?
Pod bilo kojim odmorom radi razgovora ili dogovora.
Ako je hitno, bilo kada u radnom vremenu psihologa.
Zašto doći na razgovor?
Prisutnost psihologa u školi kao osobe od struke i povjerenja predstavlja važan izvor potpore kada neka životna situacija ili problem postanu preteški da bi se učenik, roditelj ili nastavnik s njima nosio sam.
Ponekad je dobro potražiti neutralnu osobu koja nam može pomoći da problem pogledamo iz drugog kuta, poučiti nas novim načinima suočavanja i prevladavanja teškoća i podržati nas da ustrajemo u njihovom rješavanju.