U srijedu, 10. lipnja 2015. u 15 sati učenici škole u bolnici izveli su kulturno-umjetnički program „Kad se naše ruke slože“ i na taj način svečano obilježili preseljenje Zavoda za onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb na novu lokaciju u Klinici za tumore, Ilica 197.

Sve nazočne pozdravio je Zoran Bahtijarević, dr. med., sanacijski upravitelj Klinike za dječje bolesti Zagreb.

Zatim je brojne uzvanike pozdravila doc.dr.sc. Gordana Jakovljević , prim.dr.med.pedijatar - hematolog i onkolog Klinike za dječje bolesti Zagreb.

Uslijedio je kulturno-umjetnički program kroz koji su učenici pokazali svoje talente.

B. V., učenica 6. r. škole u bolnici ostavila nas je bez daha kad je pročitala svoj autorski tekst o nadi i vjeri.

Nada i vjera

Jeste li ikada osjećali da za vas više nema nade? Da Vam se život ruši? Da sa svakim pokušajem da ga popravite bude sve gore? Da ste potpuno prazni...  Jeste li ikada htjeli krenuti ispočetka? Jeste li ikada razmišljali biste li pristali da vam netko kaže : " Imaš priliku krenuti ispočetka!" Sve biste mogli popraviti, dovršiti... Zar to ne bi bilo divno? Da vam netko da novu nadu?  Da više ne vrištite u bezdan, da ne vapite za pomoći od koje nema odgovora... To bi bio spas za mnoge ljude.

Ali novu priliku možemo stvoriti, možda i dobiti, samo trebamo malo bolje poslušati što nam to nebesa imaju za reći. Puno puta dobivamo odgovore na naša "pitanja" a da to i ne primijetimo. Možda smo baš kroz nekakve skroz jednostavne stvari dobili odgovor na dugo, nerješivo pitanje. Ali  mi tražimo velike stvari, čudo koja bi nas spasilo...  A ono je tu, pored nas, možda iza nas, ili ispred nas i možda vam gleda u oči i potajno viče" Tu sam!" "Hej, primijeti me!" Ili je možda u vama? Samo od sve te galame oko sebe, od traženja čuda u velikim stvarima niti ne primijetimo da je tu, skroz blizu nas, i da čeka da ga primijetimo...  I onda kad vam je najteže, odjednom dobijete snagu i volju za životom, volju da opet budete netko tko ste nekada bili... Da opet radite stvari koje ste nekada prije radili, koje su vam se činile besmislenima, sada biste dali sve da opet možete igrati nogomet, plesati, trčati i raditi druge stvari koje su vam uskraćene.  Nemojte žaliti za propuštenim prilikama, nego tražite nove, a ako ih ne nađete, stvorite ih!

Ja ne žalim za propuštenim prilikama jer znam da će ih biti još! Isto tako razumijem da osoba koja misli da nema više vremena žali za propuštenim. Ali onda ugasite sve oko sebe, i pogledajte u sebe, otvorite sebi svoje srce i sigurno ćete naći maleno, skroz malo svjetlo koje će zasvijetliti, koje će vam dati priliku, ne da krenete ispočetka,  nego će vam dati snagu da nastavite dalje. Nada koja će u vašoj glavi, tijelu i srcu maknuti crnilo tuge, žalosti, jada i bola. Uhvatite ju u ruke, kao malo dijete što radosno hvata krijesnice i dopustite toj maloj iskrici da se rasplamsa u vama, da vas nosi kroz zvijezde, da vam pokaže pravi put. Samo trebate vjerovati njoj, ali i sebi da možete, zato što možete i zato što imate čvrstu želju za pobjedom, zato što se borite za sebe, za svoj život, za svoje prilike. Samo vam treba mala iskrica nade i puno vjere u nju. Jer, možda vam ona neće dati priliku za novi početak, ali će vam sigurno dati priliku i snagu da s njom nastavite dalje, podignute glave i još čvršćih ramena koja su nosila težak križ, ali su ga uspjele donijeti do kraja puta, spustiti na zemlju i reći "Uspio sam!"  Možda će vam baš taj križ jednog dana pomoći da ga stavite preko druge strane ponora i da ga prijeđete.

Možda će vam otvoriti vrata koja vas vode u bolje sutra, bolje dane, bolje sve.

Samo vam treba nada i vjera!

I njena autorska pjesma „Jednog dana“ pokazala je izniman izričaj buduće književnice.

Njena vršnjakinja S.K. također je pročitala svoje dvije pjesme. Nakon pjesme „Proljeće“ sve nas je ganula pročitavši pjesmu koju je posvetila svojoj liječnici.

Moja doktorica

Moja doktorica je najbolja na svijetu!

Takve nema na čitavom planetu!

Vesela je ona, draga i mila,

zato sam ju jako zavolila.

Vjerujte mi, sve biste dali

kad biste ju upoznali!

Nakon poezije uživali smo u zvukovima gitare. D. M., učenik 5. r. uz pratnju prof. Vanje Senčera odsvirao je dvije skladbe i zasluženo dobio ogroman pljesak za svoju izvedbu.

A. V., bivša učenica Škole u bolnici, sada srednjoškolka, pročitala je svoje dvije  pjesme („Slovna priča“ i „Ljubav“).

LJUBAV

Ljubav je dobrota,

ljubav je ljepota.

Ljubav spaja sve ljude,

da život još ljepši bude.

Ljubav je veliko veselje,

ljubav stvara prijatelje.

Pokazala je da osim pjesničkog dara ima i zavidni glazbeni. Već nakon prvih taktova „Kolačića“ pjevačica A. podigla je publiku na noge. Najprije joj se pridružila V. U trenutku smo svi pjevali i plesali.

L. A., učenica 3. razreda škole u bolnici pokazala je da je prava zvijezda. Zadivila nas je interpretacijom pjesme Tita Bilopavlovića „Ah, ta ljubav“.

Snagu ljubavi dočarao nam je svojom fantastičnom izvedbom skladbe „Romanca d'amour“ na gitari  F. M., učenik 8. razreda.

Potom je S. G., (3. r.) prikazao borilačku snagu borca tae-kwon-doa. Svojim ozbiljnim i pravim sportskim nastupom izazvao je divljenje i simpatije svih nas.

Na kraju kulturno-umjetničkog programa L. Č., učenica 4. razreda, svim je izvođačima uručila zahvalnice.

Učiteljica Ljerkica još je jednom zahvalila mladim umjetnicima i njihovim roditeljima na velikoj podršci. Također je zahvalila svima koji su pridonijeli realizaciji ovog kulturno-umjetničkog programa i svima koji su ga svojom nazočnošću uveličali.

Učenici Škole u bolnici i svi mi koji ih podržavamo pokazali smo kako to izgleda kad se naše ruke slože.

Glasno smo zapjevali „Kad si sretan“ i svi smo bili sretni.

Veselje i druženje nastavilo se i poslije službenog dijela programa. Dr. Zoran Bahtijarević iznenadio je okupljene. Najavio je gosta iznenađenja – Vladimira mađioničara koji nas je nastavio zabavljati.