preskoči na sadržaj

Osnovna škola Izidora Kršnjavoga Zagreb

PROGRAM KULTURE (šk.g. 2011./2012.)

Autor: Administrator , 4. 11. 2011.

PROGRAM KULTURE

u šk. g. 2011/12.

U šk. g. 2011/12. nastavljamo s PROGRAMOM KULTURE koji se sada odvija svake srijede s početkom u 15.00 h u predvorju Ortopedije u prizemlju bolnice.  Sastoji se od 4 programa:

  1. HCK: „Bolnica bezbolnica“ – pod vodstvom Ivane Zadražil
  2. NS Dubrava: „Kreativni sat u bolnici“ – pod vodstvom Vesne Klaić
  3. projekt „Vesela srijeda“ – učiteljice RN Škole u bolnici, odgojiteljice Vrtića u bolnici i

       radni terapeuti iz KDBZ pri KBC-u „Sestre milosrdnice“

  1. Udruga Ljubav na djelu: Glazbeni program – voditeljica Ljiljana Vuletić.

Nakon programa u izvedbi navedenih izvođača odvijaju se kreativne radionice pod vodstvom učiteljica RN:

  1. Ana Grgić – voditeljica Glazbene grupe
  2. Dubravka Skočić – voditeljica Likovno-estetske grupe
  3. Marina Sedlaček Bartol – voditeljica Dramsko-literarne grupe

Voditeljica programa kulture je Ljerkica Vinković.

 

 

lipanj 2012.

 

 

6. lipnja 2012. ugostili smo Hrvatski Crveni križ s projektom „Bolnica bezbolnica“. 20-ero hospitalizirane djece odgledalo je edukativnu predstavu „Ispeci pa reci“. Predstavu je smislila Ana Prolić , a odigrali glumci: Anita Matković, Dajana Diondić i Vojin Perić; članovi Kazališta slijepih i slabovidnih „Novi život“. Djeca su imala priliku naučiti ili ponoviti pravila lijepog ponašanja, poslovice: „Bolje spriječiti nego liječiti“; „Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada“ i dr.

Nakon predstave uslijedile su kreativne radionice pod vodstvom učiteljica RN :

Likovno-estetska skupina: Izrada životinja od plastelina (modeliranje)

Dramsko-literarna: poslovice i zagonetke

Glazbena skupina: ritam i dobe (pljeskanje)

Učenici su uživali u radionicama te kazališnoj predstavi o čemu govore sljedeći komentari:

Ivana, 13. godina:

Bilo je super. Predstava je bila zabavna, interesantna i nije se primijetilo da su glumci slijepi ili slabovidni. Svima bih poručila da pogledaju predstavu. Mislim da je lijepo kada se u bolnici održavaju predstave s ciljem da se djecu razveseli.

Andrija, 10. godina:

Svidjela mi se predstava. Bilo mi je smiješno. Svaka priča je imala svoju poruku. Naučio sam da je važno reći: “Oprosti!“. Jako sam se razveselio što sam dobio magnetić i plakat na kojem je nacrtano kako izraditi papirnatu kapu.

Mama Nataša, Andrijina mama:

Predstava je izvrsna. Poučna je i zanimljiva. Moj Andrija je uživao. Hvala Vam zbog toga!

Danijel, 8. godina:

Bilo mi je zanimljivo. Najbolje mi je bilo kada su se glumci gurali na klupi u parku. Zapamtio sam poruku iz predstave: „Ispeci pa reci“.

Josip, 6. godina:

Ja sam gledao predstavu i bilo mi je lijepo. Svidjelo mi se kada su vikali: „Krumpira , luka, zelja“. Tako se i ja igram.

Vinko, 6. godina:

Bilo mi je dobro na predstavi. Najsmješnije su mi bile vještice. Nisam ih se bojao jer sam znao da ih glume glumci, a oni su dobri.

Ante, 6. godina:

Na predstavi mi je bilo lijepo. Najviše mi se svidjelo kada su glumili mamu, tatu i djevojčicu. Ja bih želio da stalno glume obitelj.

Dora, 5. r.:

Ovo je već druga predstava koju sam gledala u bolnici. Predstava me oduševila! Glumci su odlični! Super su! Izvodili su sjajne pokrete. Voljela bih da opet dođu tako da i druga djeca mogu vidjeti njihovu predstavu. Zapamtila sam:

Najprije treba promisliti što ćemo nekome reći!

Kad čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna!

Na kraju sam glumcima predala zahvalnicu i bila sam ponosna što sam imala tu čast!

 

Ivan, 2. r.:

Bilo mi je lijepo i smiješno. Glumci su super glumili. Lijepo mi je što sam mogao izaći iz sobe i biti s drugom djecom. Lijepo je reći: Molim te, hvala, izvoli i oprosti!

 

Ivanova mama Sanja:

Predstave su odlične za djecu – barem ih malo razvesele u njihovoj tuzi. To je super i zaista -   oduševljena sam!

 

 

Program kulture za šk. god. 2011/12. završili smo 13. lipnja 2012. koncertom učenika OŠ Izidora Kršnjavoga u okviru  projekta „Vesela srijeda“. Pod vodstvom prof. GK, gospođe Ljerke Biluš, dvadeset dvoje učenika od 1. do 5. razreda otpjevalo je nekoliko zahtjevnih skladbi iz svog repertoara. Njihovi prekrasni glasovi odjekivali su bolničkim prostorom.

20-ak učenika i njihovih roditelja imalo je priliku slušati višestruko nagrađivani zbor. Na kraju smo svi zapjevali svima nam znanu pjesmu „Kad si sretan“ i završili glasnim pljeskom. Profesorica Biluš primila je u ime zbora zahvalnicu za nastup. Vjerujem da će se učenici – i izvođači i oni u publici još dugo sjećati čarobne Vesele srijede u Klaićevoj bolnici.

Nakon koncerta održale su se kreativne radionice te su mali umjetnici uz vodstvo učiteljica Ane i Marine izrađivali ukrase za bolničke panoe. Razmišljajući o predstojećim ljetnim praznicima i moru oslikavali su CD-e plavom bojom mora i ukrašavali ih raznobojnim ribicama.

Dorijan, 2. r.:

Ja sam danas gledao kako pjeva dječji zbor. Svidjele su mi se sve pjesme. Mislim da jako dobro pjevaju. Na radionici slikam ribe. Naslikao sam šarene ribe. Jako mi je zabavno!

Leona, 1. r.:

Svidjelo mi se slušati zbor. Lijepo pjevaju i osvojili su prvu nagradu. Najbolji su u državi! Super mi je bilo na kraju kad samo svi zajedno pjevali „Kad si sretan“. Sve pjesme su mi se svidjele.

Marin, 1. r.:

Svidjelo mi se kako su djevojčice pjevale. Pjevala su i dva dečka. Jako su se trudili i puno su vježbali. Najviše mi se svidjela pjesma o zimi. Ja slikam crvene, narančaste i žute ribe. Zabavno je kada se ovako igramo.

Lara, 2. r.:

Meni je bilo lijepo na priredbi. Mislila sam da će pjevati moja prijateljica Lana, ali ona pjeva u nekom drugom zboru. Najviše mi se svidjela pjesma o Cvrčku. Na radionici sam slikala ribice temperom na plavoj podlozi. To je super ideja!

Hvala svima koji su nam omogućili realizaciju programa kulture i tako djeci učinili boravak u bolnici zabavnijim, ljepšim i veselijim!

 

 

 

 

svibanj 2012.

2. svibnja 2012. u 15.00 h u okviru projekta „Bolnica bezbolnica“ predstavnici Hrvatskog Crvenog križa doveli su nam 30 članova dječjeg zbora „Bajka“ koji vodi gospođa Ivana Došen. Mališani su oduševili publiku svojom izvedbom. Osim prekrasno otpjevanih dječjih pjesama, mogli smo uživati i u mnoštvu plesnih koraka. Predvorje Ortopedije u Klaićevoj bolnici bilo je prepuno vesele djece i njihovih roditelja. Pjesma se čula i kat iznad te su medicinske sestre također pohvalile naše male pjevače. Gosti su darovali učenicima Škole u bolnici svoj CD te smo na kreativnim radionicama nakon koncerta slušali njihove pjesmice. U vedrom raspoloženju učenici su izrađivali vaze, pjevušili i dobro se zabavljali. Volonteri HCK-a djeci su poklonili knjižicu, balon i magnetić – hvala!

Anamarija, 5. r.:

Jako mi se svidjelo kako su djeca pjevala. Iznenadila sam se što ima male djece, a tako lijepo pjevaju. Sviđa mi se što za svaku pjesmu imaju koreografiju. Sve su pjesme bile super, a najviše su mi se svidjele „Afrika“ i „Abeceda“. Razveselilo me što su nam djeca došla pjevati u bolnicu. Svidjelo mi se što sam napokon nakon 7 dana izašla iz sobe i družila se u učionici. Oslikavala sam temperom staklenu bočicu koja će biti vaza za moju mamu.

Leon, 6 godina:

Bilo mi je lijepo. Najviše mi se svidjela pjesma „Abeceda“. Prvi put sam u bolnici i prvi put sam bio na „Veseloj srijedi“. Bojao sam bocu na likovnoj radionici u plavo i zeleno. Poklonit ću je mami i tati.

Gabrijela, 4. r.:

Baš mi je bilo lijepo na koncertu dječjeg zbora „Bajka“. Ja sam danas prvi dan u bolnici i baš mi se svidjelo što nisam cijeli dan provela u sobi. Iznenadilo me što u bolnicu dolaze djeca pjevati. Super su mi pjesme „Afrika“ i „Abeceda“. Na likovnoj radionici oslikavala sam staklenu bočicu. Odlučila sam da ću napraviti vazu za cvijeće, a nju ću pokloniti mami za Majčin dan.

Sara, 3 godine:

Bilo mi je lijepo. Djeca lijepo pjevaju i lijepo plešu. Bila sam na koncertu s mamom.

Dragana, Sarina majka:

Ovakvi događaji u bolnici su jako lijepi. Djeci je zanimljivo jer im vrijeme brže prođe. Djeca su bila odlična!

 

9. svibnja 2012. 30-ero djece i roditelja gledalo je u sklopu programa Narodnog sveučilišta Dubrava „Kreativni sat u bolnici“  kazališnu predstavu „Zagrebačka bajka“ u izvedbi glumice Zrinke Kušević. Predstava je vrlo edukativna jer govori o dječaku Kolji iz Moskve koji dolazi u Zagreb kroz koji ga vodi teta Nana. Kolja i gledatelji u publici su tako upoznali brojne zagrebačke znamenitosti kao što su katedrala, crkva sv.Marka, kula Lotrščak, uspinjača...

Nakon predstave održale su se kreativne radionice pod vodstvom učiteljica razredne nastave na kojima su učenici opisivali svoje majke te izrađivali trodimenzionalne čestitke za Majčin dan.

Ivan, 3.razred

U predstavi o Zagrebu najviše mi se svidjela uspinjača jer se vagoni mogu pomicati gore-dolje. I mi u publici smo to mogli isprobati jer nam je glumica dala. Na radionici sam radio čestitku za svoju mamu. Prvo sam napravio cvijeće, a zatim sam ga zalijepio na papir i napisao lijepu poruku za mamu.

Marija, 3.razred

Predstava mi se svidjela jer je bila zabavna i vesela. Glumica je bila jako dobra i nasmijana. Iznenađena sam što tu postoje predstave i radionice. Super sam se zabavila. Radili smo poklon za mamu povodom Majčinog dana. Sigurno će se iznenaditi i razveseliti.

Ivana, 17 godina

Predstava mi se jako svidjela. Glumica je totalno uživljena u ulogu, nasmijana i razumljiva. Ne da se smesti i uživa u onome što radi. Sama predstava je bila zanimljiva i poučna. U kratkom roku se moglo dosta toga naučiti o Zagrebu. Cijelu priču obogaćuju zvučni efekti koji su dali sjaj cjelokupnoj izvedbi. Sve pohvale, bilo je odlično.

Karlo, 14 godina

Predstava mi se jako svidjela. Zrinka (teta Nana) jako dobro glumi. Odlično nam je približila znamenitosti grada Zagreba i neke povijesne trenutke. Napokon mi je povijest bila zanimljiva. Rekviziti su također bili dobri. Sve u svemu, uživao sam.

Laura, 7.razred

Predstava je poučna, a opet jako zanimljiva. Svidjela mi se, kao i rekviziti koji su korišteni. Scenografija mi je na prvi pogled izgledala sasvim obična, a onda je, uz pomoć glumice, počela pokazivati svoje čari.  Glumica me također oduševila svojim pristupom djeci i svojom glumom.

Fran, 5.razred

Predstava mi se svidjela jer je smiješna, opisuje naš grad i prikazuje stvarne događaje iz povijesti.

Antonela, 2.razred

Nisam iz Zagreba, ali sada sam ga bolje upoznala. Naučila sam da treba posjetiti katedralu, Kamenita vrata, kulu Lotrščak, HNK i još mnogo toga. Nisam znala da postoje predstave i radionice u bolnici. Ugodno sam iznenađena. Na radionici smo opisivali svoje mame i izrađivali im čestitke od cvijeća od kolaž papira.

Marina, Antonelina mama

Predstava je vrlo edukativna. Glumica je na zanimljiv način upoznala djecu s najvažnijim kulturno-povijesnim spomenicima grada Zagreba. Glumica je u predstavu uključivala i djecu što bih pohvalila.

Marko, 1.razred

Bilo mi je lijepo na predstavi. Nisam znao da to postoji u bolnici. Glumica nam je govorila o gradu Zagrebu. Ja nisam iz Zagreba. Bilo mi je lijepo jer je išla i moja mama.

 

16. svibnja 2012. u 15.00 h gostovali su članovi udruge „Ljubav na djelu“ te svojim 8. nastupom u ovoj školskoj godini razveselili 25 mališana i njihovih roditelja. Drago nam je što je programu prisustvovala i voditeljica Tima za humanizaciju, dr. Neda Striber.

Gosti su uz glazbu animirali publiku koja je svirala, pjevala i izvodila glazbene improvizacije oponašajući zvukove iz prirode (kišu...). Osim odraslih, u lutkarskom igrokazu glumile su i naše učenice Barbara i Antonija. Zatim su svojim recitarorskim umijećem nagradile svoje vršnjake: Barbara je recitirala pjesmu Augusta Šenoe „Zagrebu“, a uz Antonijinu pjesmu „Moja mama“ prisjetili smo se nedavnog Majčinog dana i još jednom majkama zahvalili za nesebičnu ljubav koju daruju svojoj djeci. Izvođači su nagrađeni burnim pljeskom. Program je završio zajedničkom pjesmom, a učenici su dobili listiće za bojanje kao poklon.

Barbara i Antonija potom su izvele kratak program na odjelu za prijatelje koji zbog terapije nisu mogli napustiti krevete. Oni i njihovi roditelji također su im zahvalili pljeskom i pohvalama. Nakon glazbenog programa, neki su učenici sudjelovali u kreativnim radionicama u učionici. Na likovnoj radionici naučili smo što je rekompozicija. Tema je bila „Odjeća (ne)čini čovjeka“ koja je ujedno i godišnja tema naše matične škole. Nastali su zanimljivi radovi koji će uljepšavati bolničke hodnike.

MOJA MAMA

 

Moja mama je moj anđeo čuvar.

Ona je moj najljepši dar.

 

Moja je mama nježna kao svila.

Ona ima anđeoska krila.

 

Njena utjeha vrijedi više od zlata.

Ona je ljepša od proljetnog cvata.

 

Nikada ju ne bih mijenjala.

Nikada ju ne bih nikome dala.

 

Štiti me i čuva svaki dan.

S njom, svaki je dan predivan.

 

Nitko mi ne daje toliku ljubav cijelu.

Osjećam to u svome tijelu.

 

Ne postoji nitko drugi na cijelome svijetu.

Njezina je ljubav u leptirovom letu.

 

Nitko nije tako dobar, to znam i sama.

Tako nježan i drag, kao što je moja mama.

 

13.5.2012. Majčin dan

 

Antonija, učenica 8. razreda, autorica teksta „Šumska družina“, glumica, autorica pjesme „Moja mama“ i recitatorica:

Vrlo sam počašćena što će moj rad objaviti moja najdraža učiteljica. Zato ću dodati svoj komentar:
Ova me radionica uvijek razveseli kao i ostalu djecu. Nakon što sam prošla toliko pregleda i terapija, odlučila sam sa ostalom ekipom napraviti radionicu za djecu u bolnici.
Znala sam da ćemo našim predstavama  u tom kratkom vremenu razveseliti i oraspoložiti svu djecu koja nas dolaze gledati i da će ta radost ostati u njima što duže vrijeme i
skratiti im boravak u bolnici.
Najviše me veseli kada dođu djeca u velikom broju, a i veseli me kada odem posjetiti svoje prijatelje na onkologiji koji se još uvjek liječe i ne mogu, nažalost, doći pogledati našu predstavu.
Sada znate svi što me jako veseli - to su moji dragi prijatelji! Pozdrav svima koliko god vas ovdje ima!

Barbara, učenica 3. razreda, recitarorica, glumica i pjevačica:

Nije mi prvi put da sam na Veseloj srijedi kao izvođačica. Glumila sam pauna u lutkarskoj predstavi „Šumska družina“ za koju je tekst napisala moja prijateljica Antonija. Učiteljica me najavila kao glumačku zvijezdu što mi je bilo jako smiješno. Recitirala sam pjesmu Augusta Šenoe „Zagrebu“. Svidjelo mi se kad su mi pljeskali. Na odjelu sam pjevala svojim prijateljima. Volim pjevati za njih! Sudjelovala sam i na radionici s učiteljicama Škole u bolnici. One su bile jako dobre i naučile me što je to rekompozicija. Super su nam radovi!

Lidija, Barbarina mama:

Ja sam jako zadovoljna! Ispunjavam sve želje svojoj miljenici. Bila sam jako sretna kad sam vidjela svoju kćer na pozornici. Imam ogromno povjerenje u nju. Znam da je to njeno područje i da će se ona na pozornici uvijek snaći. Super su mi te Vesele srijede! Mojoj kćeri to jako dobro čini – jako se veseli i samim time što je ona tako sretna, što nema traumu od dolaska u bolnicu – za mene je to velika sreća! I ja sam sretna i smirena i znam da nema drame. Idemo u bolnicu i veselimo se!

David, 6 godina:

Bilo mi je dobro. Sve mi se svidjelo, a posebno lijepe su bile životinje!

Saša, 6 godina:

Bilo mi je lijepo. Najviše mi se svidjelo pjevanje! Nije mi se svidjelo što su ljudi bacali smeće po šumi. Recitacije su bile super!

Tin, 5. razred:

Predstava mi se svidjela. Najbolje su mi bile recitacije i pjesme. Glumci su bili dobri.

Stanko, 6. razred:

Nisam znao da su tu u bolnici predstave, vrtić i škola – to je lijepo! U predstavi se govorilo o tome kako su ljudi zagadili šumu. Životinje su plakale i pobjegle. Onda je publika pomogla pokupiti smeće i životinje su se vratile. Predstavu je pratila glazba – kada su glumci pjevali, mi smo svirali. Ja sam imao zvečku. Super!

Lucija, 5 godina:

Bila sam na predstavi. Tamo su glumile životinje. One žive u šumi. nisam samo gledala, nego sam pjevala i „zvečkala“. Dobili smo bojanku za bojanje. Obojit ću šumske životinje.

Adriana, 5 godina:

Bila sam na predstavi o šumi i životinjama. Sve mi se svidjelo. I ja sam pjevala i svirala zvečku.

 

 

U okviru  projekta „Vesela srijeda“  23. svibnja 2012. u 15.00 h posjetile su nas odgojiteljice iz Dječjeg vrtića „Izvor“ te odigrale kazališnu predstavu „Čarobnjak iz Oza“.

U publici je bilo 40-ak djece i roditelja.

Nakon predstave djeca su sudjelovala na kreativnim radionicama pod vodstvom učiteljica razredne nastave u učionici na 2. Pedijatriji. Učenici su uspoređivali  književno djelo i kazališnu predstavu te flomasterima ilustrirali književno djelo.

Leo, 2. r.:

Gledao sam predstavu „Čarobnjak iz Oza“. Bilo je zabavno. Već sam prije gledao tu predstavu u svom vrtiću kad sam bio mali.

Marina, Leova majka:

Meni je bilo super. Malo je čak i prekratko trajalo za mene. Lav i Strašilo su bili za pet. Sve je bilo veselo, razigrano. Da sam ja dijete, dolazila bi na predstave tu u bolnicu svaki dan! Nisam ni očekivala da je škola tu, i kazalište, sve me jako iznenadilo.

Josipa, 2. r.:

Bilo mi je super. Jako mi se svidjela djevojčica Doroti koja je tražila put kući. Najsmješniji mi je bio Lav koji se svega boji. Na radionici sam crtala likove iz predstave. Nacrtala sam „Limenka“ jer je on želio srce.

Lana, 8. r.:

Bilo je predobro. Predstava je odlična. Bilo bi dobro da ovakvih predstava bude što više. Zaboravila sam da sam u bolnici.

Mihaela, 6 godina:

Na predstavi mi je bilo jako smiješno. Sviđa mi se što su plesali oko nas.

Marina, Mihaelina majka:

Jako mi se svidjelo što u bolnici imaju kazališne predstave. Predstava me vratila u djetinjstvo.

Moja Mihaela je uživala.

Luka, 2. r.:

Super mi je bilo. Sretan sam što sam mogao ići na predstavu. Imali su lijepu odjeću i bili su veseli.

Najbolje je bilo kad su svi plesali.

Vladimir, Lukin tata:

Pohvalno što se organiziraju predstave. Djeca se zabave i skrate vrijeme.

Marko, 1. r.:

Bilo je super. Najsmješniji su mi bili Lav i Strašilo. Strašilo me na kraju pozvalo da plešemo.

Monika , Markova mama:

Predstava je super. Glumice odlične. Ugodno provedeno popodne.

 ožujak 2012.

 

Smijeha i veselja u Klinici za dječje bolesti nije nedostajalo niti 7.ožujka 2012. kada je Hrvatski Crveni križ u sklopu projekta „Bolnica bezbolnica“ u goste doveo klauna Nikolu i njegovu pomoćnicu Nikolinu. Okupljena djeca i roditelji mogli su uživati u njihovim žonglerskim vještinama s lopticama i čunjevima. Djeca su također sudjelovala u izvedbama kao klaunovi pomoćnici. Ipak im je najdraže bilo kada im je klaun izrađivao i poklanjao razne figure od balona. Nakon programa, djeca su sudjelovala na kreativnim radionicama na kojima su slušali glazbu, opisivali klauna te kao mali modni kreatori sami dizajnirali i izrađivali kravate.

Klaun Nikola nije zaboravio niti djecu koja nisu mogla napustiti bolesničke sobe te je napravio 15-ak poklona za djecu na Onkološkom odjelu.

Ivan, 5.razred                   

Klaun je bio super. Najviše mi se svidjelo kad je na kraju radio razne likove od balona i poklanjao nam ih. Ja sam dobio malog psića na vodilici. Svidjelo mi se i žongliranje. Za to sigurno treba puno vježbati. Super mi je i na radionici. Izradio sam četiri kravate koje ću pokloniti mami, doktorici, tati i jednu ću ostaviti sebi.

Hrvoje, 5.razred

Super mi je bilo. Jedva sam čekao da malo izađem iz sobe, a usput sam se i zabavio. Žongliranje je super, a lijepo je što nam je striček Nikola poklonio figure od balona. Ja sam dobio mač.

Vedran, 4.razred

Bilo mi je zabavno. I ja sam trenirao žongliranje na Trešnjevci preko zimskih praznika tako da dobro znam kako je to teško. Stvarno treba puno vježbati da bi žongliranje uspjelo ovako kako smo danas vidjeli. A to mi se i najviše svidjelo. Čak sam i dva puta pomagao klaunu u izvođenju njegovih točaka. Dobio sam pištolj od balona. Radionice su mi isto zanimljive. Ugodno sam proveo dan u bolnici.

Kristijan, 2.razred

Danas mi je bilo zabavno. Svidio mi se klaun, radionice, baloni...Dobio sam mačku.

Leo, 2.razred

Bilo mi je super. Najzanimljivije mi je bilo kad su se Nikola i Nikolina dodavali s onim čunjevima. Za to su sigurno puno vježbali. Ja sam dobio kapu i mač pa sam sad kao pravi vitez.

Barbara, 3. razred

Moja mama je dobila cvijet, a ja sam izabrala psića. Obje smo bile sretne!

Tina, 2. razred

Nisam mogla na predstavu. Učiteljica mi je donijela psića od balona. Izabrala sam žutog – baš lijepo!

Nudžeima, 7. razred

Imam psića kod kuće. Ovaj narančasti je baš lijep psić!

Marijinu sobu ukrašava ružičasto srce, kad se Valentina probudila, kraj uzglavlja je ugledala cvijet koji je izmamio njen osmijeh, Luka čuva svog plavog psa… Nikolin trud se isplatio jer je uspio razveseliti 40-ak mališana.

 

 

Učenici 4. r. OŠ Jabukovac i njihove voditeljice: Iva Zelenika i Silvia Stanišić gostovali su 14. ožujka 2012. u 15.00 h u Klaićevoj bolnici u okviru projekta „Vesela srijeda“. Izveli su dramsko-scensku igru „Plava boja snijega“ prema tekstu Grigora Viteza.

Glumci su nam vjerno dočarali neobične likove šaljivih imena: kralja Karaslava koji naređuje čak i snijegu, mudraca Kačkavalja, generala Razbinosa koji vlada nasiljem, lijepu princezu Krizantemu, pastira Kalopera koji razmišlja vlastitom glavom i dvorsku ludu.

Publika je goste nagradila zasluženim glasnim pljeskom. Nakon predstave i kratkog druženja održale su se kreativne radionice u učionici.

Zahvaljujemo izvođačima na gostovanju.

Mate, 5 g.:

Na predstavi Plava boja snijega bio sam s mamom. Ona je mi je slikala kralja i princezu. Meni je princeza bila najljepša. Djeca su bila lijepa i dobro su glumili!

Dorotea, 7. godina:

Super mi je bilo na predstavi. Najljepša mi je bila princeza zato što ima rozu haljinu, a meni je roza najljepša boja.

mama Barbara (Doroteina mama):

Super je bilo. Mislim da je dobro što se ovakva događanja odvijaju u bolnici. Mi smo napokon izašli iz sobe, ali ne kako bismo otišli na pretragu već na predstavu. Djevojčica koja je glumila generala bila je odlična, prava mala glumica.

Dina, 3. razred:

Predstava je bila odlična. Princeza je super glumila. Mislim da je odlična zato što se borila za svoju ljubav.

Patrik, 7. godina:

Ja sam sjedio u prvom redu i mogao sam izbliza vidjeti glumce. Jako sam se smijao dvorskoj ludi. Svi su jako smiješni.

Matej, 5. godina:

Ja sam isto bio u prvom redu i jako sam se smijao s Patrikom. Baš je bilo super.

Učenici – glumci također su opisali svoje dojmove:

Kad smo saznali da 14.03. 2012. idemo u Klaićevu bolnicu, počela sam malo - pomalo razmišljati o tome. Mislila sam,…. Kako ta djeca uopće izgledaju? Je su li jako bolesni? Hoće li se oni uopće razveseliti našoj predstavi? Od toga ništa nisam znala; sve dok nije došao i taj dan. Spremili smo se i brzo stigli u bolnicu. Bilo me je malo strah. Htjela sam glumiti što bolje i razveseliti ih. U bolnicu su ulazila i izlazila iz nje razna dječica. Htjela sam im nekako pomoći i nešto im reći, no nisam mogla. Nisam znala kako. Ušli smo u prostoriju u kojoj ćemo glumiti. Raspremili smo stvari i obukli kostime. Ubrzo je počela dolaziti publika. Došlo je, nažalost, malo djece. Razumjela sam da puno djece ne može doći jer se ne može kretati. Bilo mi ih je jako žao. Svašta su trpjeli. Znala sam da ih boli i da im moj razred i ja moramo staviti osmijeh na lica. Više se nisam imala čega prestrašiti jer su ta djeca bila ista kao i mi, samo što su imala neku bolest ili su slomila neku kost. Predstava je počela. Bili su stvarno odlična publika. Na kraju su nam poklonili zahvalnicu. Sve je dobro prošlo. Uspjeli smo ih malo nasmijati i razveseliti. Meni je također bilo drago što je sve bilo onako kako treba i što smo ih razveselili. I mi smo se na kraju, s uspješno odrađenom predstavom, vratili kući sretni.

                                                                            Jana (Dvorska luda)

Kada sam vidio svu onu djecu, odmah sam dobio tremu, ali uspio sam izvesti ulogu.  Bio sam jako uzbuđen i sretan što smo im uljepšali dan.                              

                                                                                  Leonard (Kralj Karaslav)

Bio sam sretan što ćemo našu predstavu održati u Klaićevoj bolnici. Znamo da u bolnici nije lako djeci. Mi smo ih željeli razveseliti našom predstavom. Ponijeli smo sve potrebno. Obukli smo naše kostime. Predstavu je gledalo oko dvadeset gledatelja. Bio sam malo tužan jer sam mislio da će ih biti mnogo više. Bio sam tužan jer mnogi nisu mogli ustati iz krevetića. Bili smo sretni jer smo ih razveselili.

                                                                                  Patrik (Dvorski stražar)

Jučer smo posjetili djecu u Klaićevoj bolnici. Tamo smo došli izvesti predstavu koju smo spremali za božićni sajam i LiDraNo. Kad smo došli, sve je bilo tiho i mirno osim odjela na kojem su bile bebe. Djeca su bila radosna kad su odgledala predstavu, a mi smo bili radosni zbog njih.

                                                                                  Vito (Tehničko vodstvo)

14.03.2012. krenuli smo u dječju bolnicu Klaićeva. Vozila nas je moja mama. Tamo smo nastupili s našom predstavom. Bila sam jako vesela jer sam  donijela radost u njihova srca. Priznajem malo me hvatala trema. Dočekala nas je učiteljica Ljerka. Odnijeli smo stvari i otišli tamo gdje ćemo nastupiti. Obukli smo se i sačekali publiku. Predstava je počela pljeskom. Svi smo za redom nastupali. U jednom dijelu kad sam se trebala onesvijestiti, pala sam  na krivu stranu i lupila jako glavom. Iako je boljelo, bilo mi je drago što sam ih time nasmijala. Osim toga, primijetila sam da se svi glumci trude više nego prije. Svi smo se trudili biti još bolji i uspjeli smo ih nasmijati. U trenutcima kad je trebalo pljeskati u predstavi, oni su pljeskali. Uživali su kao i mi. Pri kraju uručili su nam zahvalnicu. Svi su me na kraju pitali: „Kako si i boli li te?“ Znala sam da boli, ali i vrijedi. Mi smo zadovoljni! 

                                                                                Sara (Kraljevna Krizantema)

 

 

 

U okviru projekta „Vesela srijeda“ 21. ožujka 2012. u 15.00 h ugostili smo višestruko nagrađivani mali zbor učenika OŠ Izidora Kršnjavoga. 40-ero djece i njihovih roditelja uživalo je u čarobnim glasovima gostiju. Osim zborskih pjesama, Marko, učenik 5. r. pokazao je nazočnima kako lijepo svira. Na kraju smo svi zajedno otpjevali „Kad si sretan“. Burnim pljeskom ispratili smo naše drage goste. Na kreativnim radionicama naši su đaci pokazali da su pravi umjetnici. Izrađivali su životinje oblikujući papir.

Svoje doživljaje opisali su riječima:

Dominik, 6. r.:

Super je bilo. Najbolja mi je pjesma bila ona koju vježbaju za nastup u Varaždinu. I ja pjevam u zboru u Zadru. Radionica je super – radim pčelu.

Natalija, 2. r.:

Svidio mi se koncert. Dobro su pjevali. Najbolje mi je bilo kada smo na kraju svi skupa pjevali „Kad si sretan“. Na likovnoj radionici izrađujem leptira. Super mi je!

Sebastijan, 1. r.:

Bilo mi je lijepo. Baš lijepo pjevaju! Imaju lijepe glasove.

Ivanka, Sebastijanova mama:

Super mi je ovaj projekt! Odlično je da djeca mogu gledati predstave, slušati koncerte i sl. To im malo skrati vrijeme i usput se zabave.

Mihael, 4. r.:

Bilo je dobro na koncertu, meni malo predugo. Jako mi se sviđa ova likovna radionica: radit ću pčelu, pauka i leptira.

Anamari, 1. r.:

Bilo je lijepo. Dobro su pjevali. Svidjelo mi se kad smo na kraju svi pjevali. Na radionici radim pčelu i baš mi je lijepo tu.

Lara, 4 godine:

Djeca su lijepo pjevala.

Sanja, Larina mama:

Krasni su bili.

 

Kao i svake srijede, tako su nas i ove srijede, 28.3.2012. godine posjetili naši dragi prijatelji iz udruge „Ljubav na djelu“.Ovaj put su nas iznenadili i doveli dva gosta iznenađenja: Jelenu Radan i Frana, učenika 5. razreda.

Jelena je djeci ispričala priču o malenoj žabici Turtulici i pijetlu, a djeca su priču pratila pjesmom i slikom s projekcijskog platna.

Fran nam je odsvirao nekoliko nježnih pjesama na gitari.

Na kraju su svi zaplesali u glazbenom vlakiću.

Nakon „ glazbeno-plesnog spektakla“ nastavili smo druženje u našoj učionici na drugom katu pedijatrije, gdje su djeca pod vodstvom učiteljica razredne nastave sudjelovala u dramsko-literarnoj, glazbenoj i likovno estetskoj radionici. Za to vrijeme su Jelena, Antonija i Fran posjetili djecu na onkološkom odjelu gdje su porazgovarali s njima i njihovim roditeljima. Imali su priliku uživati u Franovoj svirci na gitari. Nagradili su ga pljeskom.

Na današnjoj „Veseloj srijedi“ sudjelovalo je 40-ak djece i roditelja.

Evo nekoliko dječjih dojmova o današnjem druženju:

ANAMARIJA, 2. razred

Bila mi je lijepa predstava. Sviđalo mi se kad su žaba i pijetao stajali kod rijeke i kada su dozvali sunce i više nije bilo kiše. Ja sam slikala žabu i pijetla. Jako sam bila sretna kada sam bila u vlakiću. Na likovnoj radionici sam bojala jaja i stavila sam zlatne šljokice. Bilo mi je baš lijepo.

LARA, 5 godina

Meni je bilo lijepo na predstavi o žabi i pijetlu. Bojala sam jaja i bojanku koju smo dobili od teta koje su pjevale.

MIHAEL GRAZIANO, 4. razred

Sve je bilo dobro. Super mi je bilo kad sam bojao jaje na likovnoj radionici. Obojao sam ga temperom u dugine boje.

LEON, 3. razred

Bio sam danas na glazbenoj predstavi. Došla su dva posebna gosta : Jelena Radan i Fran Markulin. Svirao sam triangl i pjevao. Ovo je već druga „Vesela srijeda“ na kojoj sam sudjelovao. Volio bih da ih bude više. Na likovnoj radionici sam bojao jaje, a poslije smo ga posuli šljokicama.

MATIJA, 2. razred

Ja sam bio na predstavi. Gledao sam predstavu o žabi Turtulici i pijetlu. Sviđalo mi se kada sam kreketao i kukurikao. Na radionici sam bojao pisanice u žutu, zelenu i ljubičastu boju. Upoznao sam Jelenu Radan i Frana koji je jako lijepo svirao gitaru.

NATALIJA, 2. razred

Ja sam već dugo u bolnici. Bila sam na „Veseloj srijedi“ već dva puta. Jako me razveselilo što su pjevačice došle pjevati nama. Bilo mi je baš fora što sam upoznala Jelenu Radan. Ja sam svirala na instrumentima i bila u vlakiću. Na radionici sam bojala pisanice.

 

 

veljača 2012.

Hrvatski Crveni križ nam je 1. veljače 2012. u sklopu projekta „Bolnica bezbolnica“ u goste doveo Malo lutkarsko kazalište „Let“. Glumica Vanda Vilić izvela je lutkarsku predstavu „Zbrka u Ledogradu“ nastalu prema priči Vesne Lukatele. Šumske životinje spremile su se za zimu i zimski san, ali ih je uznemirilo toplo vrijeme. Uputili su se u Ledograd ne bi li tamo pronašli Zimu. Međutim i Zima se razboljela zbog toplog vremena. Na kraju su životinje udružile snage i zajedno s djecom iz publike uspjele dozvati Vjetar Sjeverac koji je rashladio zrak i ozdravio Zimu. Predstavu je gledalo 30-ak djece i 10-ak roditelja.

Luka, 3. razred

U predstavi mi se najviše svidio kraj, kada se zima vratila. Volim zimu jer se tada mogu igrati na snijegu, sanjkati se, grudati. Volim ići i na klizanje na Šalatu, u Dom sportova. Kada izađem iz bolnice, očekujem snijeg. Predstave u bolnici nas zabavljaju i to je jako dobro.

Pavao, 7. razred

Predstava je odlično napravljena i odglumljena. Idealna je za mlađi naraštaj, ali super je što se možemo zabaviti i izaći malo iz sobe. Sve pohvale.

Andrej, 8. razred

Ta me predstava vratila u djetinjstvo. Kao mali sam išao na predstave s mamom i bakom, a i u vrtiću smo gledali razne predstave.  Malo sam se opustio gledajući ovu predstavu što mi je uljepšalo dan.

Marko, 6. razred

Ja nisam mogao ići na predstavu jer moram ležati u krevetu. To nije fer! Ja bih rado na predstavu odveo svoju djevojku. To ću i učiniti kad izađem iz banane tj. bolnice.

 

Dino, 2.razred

Bilo mi je super na predstavi. Baš sam se nasmijao. Ona teta je super jer je glumila sve likove što sigurno nije lako zapamtiti. Vidjeli smo razne likove: zeca, sovu, medu, ptice, vjetar, zimu, snjegovića. Meni je najbolje bilo kada je sova dozivala vjetar, a mi smo joj pomogli u tome.

Antonio, 1. razred

Bilo mi je zabavno. Smiješno mi je bilo kada je zec pao u vodu. A i ostale životinje su bile zanimljive.

Wendy, 6 godina:

Danas sam opet bila na predstavi u bolnici. Gledala sam lijepu predstavu s lutkama. Meni je najljepša bila sova. Na kraju sam bila sretna jer je zima ozdravila. Veselim se kad ću opet gledati predstavu.

 

U srijedu, 08. veljače 2012.g., u okviru „Vesele srijede“ posjetio nas je glumac Kristijan Ugrina sa predstavom „Bonton ili Kako pristojno provesti dan“.

Predstava je održana u 15 sati i 30 minuta u predvorju Odjela za ortopediju, a nakon predstave djeca su sudjelovala na likovno-estetskoj, glazbenoj i dramsko-literarnoj radionici.

Evo što su djeca rekla o predstavi:

Aleksandra, 6. razred

„Prvi put sam u bolnici i jako mi se sviđa što u bolnicu dolaze glumci. Bilo mi je fora što sam izbliza vidjela Kristijana Ugrinu. On je vodio Huga. Prije sam gledala kako glumi u predstavi „Ružno pače“ u ZKM-u (za Sv. Nikolu), a mislim da je odlično što posjećuje djecu u bolnici. On je jako poznat i odlično glumi, a predstava „Bonton“ je jako poučna.“

Gabrijela, 5. razred

„Ja sam već drugi put u bolnici i već sam gledala predstave u bolnici. Mislim da je super što glumci dolaze u bolnicu jer onda izađem iz sobe i mogu se družiti s drugom djecom i nije mi dosadno. Kristijan Ugrina je dobar  glumac i kroz šalu smo ponovili pravila pristojnog ponašanja. Bilo bi dobro da češće budu ovako zabavne predstave.“

Rebeka, 3. razred, 9 godina

“Baš je bilo lijepo. Najbolje mi je bilo kad smo morali imitirati budilicu i kad mi je Bontonko bacio deku na glavu. Bilo je baš smiješno. Danas sam naučila kako se treba pristojno ponašati za stolom. Ja bih htjela da ima više predstava u bolnici jer su smiješne i zabavne.

Mia, 6. razred

„Predstava je poučna i prikazana na zanimljiv način. Više je namijenjena mlađoj djeci, ali stvari iz bontona je uvijek dobro ponoviti. Kiki je odličan glumac i lijepo od njega što nas je došao razveseliti.

Lucija, 6 godina

„I meni je bilo super kad mi je bacio dekicu Bontonko i kad je šetao psa.“

Jakov, 6 godina

„Meni je bilo najbolje kad je Bontonko spavao i hrkao i kad je jeo žlicom i vilicom.“

mama Ivanka

„ Baš je sve bilo dobro, zanimljivo i poučno. Ovo je već druga predstava koju gledamo ovdje u bolnici. Mislim da su ove predstave jako dobre za djecu u bolnici. Sve je bilo super.“

 

15. veljače 2012. u 15.00 h u KBC-u „Sestre milosrdnice“ Klinici za dječje bolesti Zagreb svečano je obilježen Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti. Svečanost je organizirala udruga Ljubav na djelu u suradnji s Timom za humanizaciju. 20-ero djece koja se liječe na Onkološkom odjelu i njihove omiljene glazbene zvijezde  Jelena Radan i Luka Nižetić s veseljem su pjevali pjesmu „I to sam ja“. Njihovi ponosni roditelji i ostali uzvanici ohrabrivali su ih burnim pljeskom. Obilježavanju njihovog dana prisustvovali su brojni gosti: prof. dr. sc. Krešimir Rotim, izaslanik Ureda gradonačelnika, predstavnik Ministarstva zdravlja… Nekoliko riječi o specifičnostima malignih oboljenja kod djece i njihovog liječenja rekla je Aleksandra Bonevski, dr.med, mr. spec. pedijatrije. Nakon toga je dr. med. Neda Striber, voditeljica Tima za humanizaciju upoznala nazočne s brojnim aktivnostima koje se provode u cilju humanizacije bolničkog liječenja djece te istakla i važnu ulogu učitelja Škole u bolnici u provođenju ciljeva akcije „Za osmijeh djeteta u bolnici“.

Voditeljica Udruge zahvalila je ravnateljici OŠ Izidora Kršnjavoga, prof. Lidiji Sosa Šimenc na suradnji i podršci djeci i njihovim roditeljima. Ponosni smo na Brunu Pečenkovića, učenika 8. razreda naše škole koji je oduševio prisutne dojmljivom glazbenom točkom na gitari i zaslužio dugotrajni pljesak mnogobrojne publike. Nakon toga su naši poznati športaši, rukometaši – M. Štrlek i T. Valčić i košarkaši – H. Kovačević i M. Mamić, podijelili djeci prigodne poklone. Program je završio u ugodnom druženju djece, roditelja i svih koji su im pružili podršku povodom njihovog dana.

 

22. veljače 2012. u sklopu „Vesele srijede“ u goste nam je došla kazališna skupina „Zagrebenci“. Tridesetak djece i njihovih roditelja uživalo je u kazališnoj predstavi „Poštarska bajka“. Glumci su nas  kroz lik poštara Kolbabe odveli u vrijeme kada su poštari u društvu imali sasvim drugačiju ulogu. Bili su jedino „sredstvo“ komunikacije na daljinu; raznosili su razne zanimljive informacije i mnoge tajne, no svoj su posao obavljali vrlo profesionalno i nisu zavirivali u tuđa pisma.

Glumci su nam vjerno dočarali čudesan svijet patuljaka koji posebnim sposobnostima otkrivaju vrijednost pisama osjećajući dodirom toplinu kojom zrače. Djeca su s veseljem pratila ljubavnu priču Franceka i Marženke te uživala u glazbi i pjesmama iz predstave.

 Na izvannastavnim aktivnostima dramsko-literarne skupine učenici su se prisjetili što sve treba sadržavati pismo. Zatim smo na likovno-estetskoj skupini ukrasili pismo po vlastitoj želji.

Marija, 5 godina:

Meni se jako svidjela predstava. Najsmješnija mi je bila djevojčica Marženka. Ona je baš lijepa.

Magdalena, 3. razred:

Predstava je bila super. Mislim da je Francek zaboravio napisati adresu na pismo zato što je bio zaljubljen. Glumac je odlično glumio.

Matej, 4. razred:

Meni su u predstavi najbolji bili patuljci. Bilo bi baš fora kada bi mogli čitati pisma kako oni. Žao mi je što više ne pišemo pisma i čestitke već SMS poruke.

Ivan, 7. razred:

Predstava je za mlađe, ali je i meni bila super. Glumci su zabavni. Poštar mi je u jednom trenutku skočio u krilo. Predstava govori o ljubavi koja na kraju uvijek pobjeđuje.

Matej, 3. razred:

Bila mi je zabavna i smiješna ova predstava. Čitao sam „Poštarsku bajku“ prošle godina za lektiru, ali mi je predstava ljepša jer glumci glume i pjevaju. Poštar je najbolji.

Matejeva majka:

Super predstava i odlično je što u bolnici postoje takva događanja.

Dorijan, 3. razred:

Predstava mi se svidjela. Bilo je smiješno, posebno patuljci koji su pjevali i govorili. Čitao sam knjigu „Poštarska bajka“ za lektiru i predstava mi je bila puno bolja od knjige. Volio bih opet doći gledati predstavu u bolnicu.

mama Ivana:
Više puta sam već gledala predstave ovdje u bolnici kad mi dijete nije smjelo ustati iz kreveta pa sam mu prepričavala. Predstave su uvijek vesele pa je to dobar predah i za nas roditelje i djecu (dosta ih to razveseli i podigne).

 

 

24. veljače 2012. u 10.30 h u velikoj predavaonici Klinike za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj predstavnici Zaklade policijske solidarnosti i MUP-a darovali su hospitaliziranoj djeci 240 knjiga i slikovnica kako bi im pokazali da misle na njih i poželjeli im što brže ozdravljenje.

Prilikom svečane predaje knjiga učenici Škole u bolnici i matične OŠ Izidora Kršnjavoga pripremili su umjetnički program koji je oduševio sve uzvanike.

Barbara, učenica 3. razreda Škole u bolnici zadivila je nazočne svojom interpretacijom pjesme Augusta Šenoe „Zagrebu“. Njen prijatelj Fran, učenik 5. r. briljirao je svirajući dvije skladbe na gitari: F. Spiller: Greensleeves i Maria Linnemann: Little cottage on the island.

U drugom dijelu umjetničkog programa nastupali su predstavnici matične škole. Nika, učenica 7. r. je za svoje recitiranje poezije Božice Jelušić „Pohvalnica biciklu“ dobila buran pljesak kao i Bruno, učenik 8. r. koji je izazvao oduševljenje svih nazočnih svojom izvedbom glazbenih brojeva na gitari: F. Kleynjans: Petites pieces intimes: Petite ouverture a penser, Chorinho i Danse te J. Morel: Danza Brasilera.

Njima je prvima knjige uručio Evelin Tonković, zamjenik ministra unutarnjih poslova i izaslanik ministra. Pohvalio ih je i Dubravko Novak, upravitelj Zaklade i savjetnik ministra unutarnjih poslova. Uslijedilo je druženje učenika, njihovih roditelja i uzvanika. Lidija Sosa Šimenc, ravnateljica OŠ Izidora Kršnjavoga također je pohvalila izvođače koji su predstavili školu na najbolji mogući način. Izuzetno smo ponosni na Barbaru, Frana, Niku i Brunu te im od srca zahvaljujemo na prekrasnim trenucima koje su nam omogućili u okviru umjetničkog programa.

 

 

U sklopu projekta „Bolnica bezbolnica“ 28. veljače 2012. u goste nam je došao poznati dječji književnik Mladen Kušec. Kroz šalu i zanimljive priče govorio je okupljenoj djeci i roditeljima o svojim djelima, čitao im pjesme i pitalice. Svojim srdačnim i simpatičnim nastupom izmamio je osmijehe na dječja lica te im podijelio male knjižice o životinjama. Iznenađenje i dodatno veselje priuštili su im i članovi Hrvatskog Crvenog križa darovavši im novi piščev roman Kuštravi na koji se on, na samom kraju, potpisivao.

Na kreativnim radionicama učenici su imali priliku i sami se okušati kao pisci na način da sami stvore priču i daju joj naslov. Uslijedilo je dizajniranje naslovnice vlastite knjige. Na samom kraju djeca su uživala u različitim glazbenim igrama.

Stella, 4. razred

U početku sam mislila da će mi biti dosadno, ali uživala sam. Pisca nisam tako zamišljala i baš me iznenadilo kako je lijepo razgovarao s nama i zezao se. Na kraju smo dobili i njegovu knjigu, a i moj mlađi brat je dobio knjigu za malu djecu. Hvala!

Roko, 2. razred

Nisam čitao ništa od Mladena Kušeca, ali mi se čini zanimljiv pisac. Sigurno ću pročitati ovaj njegov roman.

Sara, 4. razred

Bilo mi je lijepo. Pisac je bio zabavan i zanimljiv. Govorio nam je kako su nastale neke njegove pjesme. Rekao je da djeca mogu biti što požele pa smo svi glumili vjetar, kišu, avione, vlakove...Super sam se provela. Dobili smo i knjige.

Josip, 16 godina

Kad sam bio mlađi, čitao sam jednu njegovu knjigu, ali ne mogu se sjetiti kako se zove. I ovu knjigu koju smo dobili sam već počeo čitati i čini mi se super. Pisac je bio jako simpatičan i zabavan. Drago mi je da sam ga upoznao. I super mi je što u bolnici imate vrtić, školu i te projekte jer nas zabavite, uljepšate nam dan, međusobno se družimo i tako lakše prebrodimo bolničke dane.

Andrej, 5 godina

Bilo je dobro. Striček je bio smiješan. Ja ne znam još čitati pa će mi mama pročitati knjigu koju sam dobio.

Rea, 4. razred

Bilo je zabavno. Pisac nas je sve uspio nasmijati. Najbolje je bilo kad je pozvao nas iz publike i recitirao kratke pjesmice. Dobili smo i knjigu na dar, a potrudit ću se pročitati još koju njegovu knjigu jer mi se čini kao vrlo zabavan pisac. Knjige mu sigurno nisu dosadne.

Goran, 3.razred

Prvi put sam u bolnici i nisam očekivao ovako nešto. Bilo mi je zanimljivo. Najbolje mi je bilo kada je pisac pričao priče iz svog djetinjstva. I ja sam dobio knjigu i jedva čekam da je pročitam.

Filip, 2.razred

Bilo mi je zanimljivo jer nas je pisac svašta ispitivao, recitirao nam je svoje pjesmice, govorio o tome kako ih je napisao... Nasmijali smo se, lijepo se proveli i još dobili knjigu na poklon. A dobio sam i autogram, tražio sam pisca da mi se potpiše u nju. Super.

Arbnora, 17 godina

Mislim da je Mladen Kušec najbolji dječji pisac. Jako je zabavan. Zna objasniti kakva su djeca zapravo: puna ljubavi, nevina, čistog srca i iskrenost im je vrlina. Takvi bi svi trebali biti. To me danas Kušec naučio. Hvala mu!

 

 

siječanj 2012.

 

18. siječnja 2012. godine u 15:00 sati u programu projekta „Vesela srijeda“ ugostili smo gospođu Kseniju Balaž, profesoricu hrvatskog jezika i književnosti, kao predstavnicu Udruge „Ja to mogu“.

Druženje s tridesetak učenika Škole u bolnici odvijalo se u predvorju Ortopedije. Profesorica Ksenija Balaž je kroz program „Pričam ti priču“ školskoj djeci približila književno djelo Zlatka Krilića „Zašto mene svi odgajaju“ te predškolskoj djeci priču o sloniću „Tulku“. Čitanjem i slušanjem priča pridonijelo se razvijanju osjetljivosti za književni izraz te razvijanje literarnih  jezičnih sposobnosti. Učenici su s oduševljenjem prihvatili igre koje su uslijedile nakon pročitanih priča te s veseljem sudjelovala u igrama: „Ambasador“, „Pantomima“, „Ogledalo“ i „Reci to drugačije“.

 

Nakon programa „Pričam ti priču“ učenici su pod vodstvom učiteljica RN, u  učionici na II. pedijatriji sudjelovali u:

literarno-dramskoj skupini: dovrši priču na drugačiji način - pismeni ili usmeni uradak

estetsko-likovnoj skupini: oslikaj dio iz odslušane priče - risanje

glazbenim radionicama: uglazbi rečenicu iz igre „Reci to drugačije – glazbeno stvaralaštvo i pjevanje.

Učenici škole u bolnici bili su oduševljeni programom udruge „Ja to mogu - programom „Pričam ti priču“ što možemo vidjeti iz njihovih komentara.

 

Marija, 7. razred:

Danas smo slušali priču koja se zove „Zašto mene svi odgajaju“ Zlatka Krilića. Priča je bila dobra, ali igre su bile još bolje. Ja sam već dugo u bolnici i upoznala sam pisca Krilića i bilo mi je smiješno kada smo na radionici pričali kako on izgleda. Na radionici sam s Barbarom uglazbila rečenicu.

 

Matijas, 1. razred:

Ja sam danas slušao priču o sloniću Tulku. Dao sam ideje za igru kako povećati broj djece kod anesteziologa i glumio sam automehaničara. Bilo bi dobro da svaki dan bude ovakva predstava.

 

Marko 2. razred:

Meni se je dopala priča i bio sam jako sretan što nisam sam u sobi. Danas sam prvi dan u bolnici i nisam tužan. Sviđa mi se na radionici i jako je smiješno jer Matijasu škripi flomaster.

 

Vanja, 3. razred:

Ja sam danas slušala priču Zlatka Krilića koja je bila jako zanimljiva, smiješna i htjela bih da nas posjeti teta koja je pričala priču. Priča je bila jako simpatična i čak jako posebna. Rado bih poslušala i druge priče Zlatka Krilića. Svidjelo mi se i to što smo se igrali razne igre i imali odlične zabavljače. Jako mi se svidjelo što sam i ja glumila.

 

Barbara, 3. razred:

Danas smo slušali priču Zlatka Krilića koja se zove „Zašto mene svi odgajaju?“. Imali smo razne igre, a ja sam sudjelovala u igri Ambasador i jako mi se svidjela. U igri sam se predstavila da sam Barbara (što u pravilu i jesam) i da dolazim s planete Venera. Po zanimanju sam anesteziologinja. Super mi je što sam s Marijom uglazbila rečenicu i što sam sama napisala note.

 

Amela, 5. razred:

Priča koju smo slušali bila je jako zanimljiva. Teta koja je čitala priče i s nama se igrala bila je jako draga i voljela bih da nas opet posjeti. Jako mi se svidjela igra Ambasador i ja sam glumila u toj igri. Jako mi je lijepo i na radionici.

 

Sanja, majka trogodišnje Karmen:

Bilo je jako lijepo. Sviđaju mi se takva druženja – djeca nisu stalno u sobi. I za nas roditelje to je također dobro.

 

Mihael, 5 godina:

Bila je predstava. Teta Ksenija je čitala priču o slonu. Lijepo je čitala. Priča je bila dobra. Igrali smo se. Bio sam na pozornici. Rekao sam „Bila jednom jedna priča“. To sam rekao teti Kseniji potajno i svi su mi pljeskali. Bio sam sretan!

 

Mihaelova majka Andrea:

Ovakva gostovanja u bolnici su super! Mome sinu se dopalo.

25. siječnja 2012. u 15.00 h ugostili smo volontere udruge Ljubav na djelu koji su razveselili 15-ak učenika i njihovih roditelja zanimljivim glazbenim programom. Pjevali smo „Himnu zadrugara“, „Kad si sretan“, „Volim osmijeh tvoj“ i brojne pjesme po želji uzvanika. Glazbenu pratnju izvodili su sami učenici, njihovi roditelji, učiteljice, tete iz vrtića i radni terapeuti. Sviranju, plesanju i pjevanju pridružile su se i prof. psihologije Marta Benko i Andrea Gerčak te voditeljica Tima za humanizaciju, dr. med. Neda Striber. Neki učenici odlučili su razveseliti vršnjake te im ispričali pokoji vic. Svi zajedno pridonijeli smo vedrom ozračju u predvorju Ortopedije. Ugodno druženje nastavilo se u učionici na 2. katu II. pedijatrije gdje su učenici sudjelovali u izvannastavnim aktivnostima pod vodstvom učiteljica RN. Izrađivali su snježne pahuljice oblikujući bijeli papir, smišljali pjesmice, svirali ritam na različitim instrumentima. Djeca koja zbog terapije nisu mogla sudjelovati u glazbenom programu nisu bila zaboravljena. Svako je dijete  dobilo malen poklon od članova Udruge – mobil ribice. Šestogodišnja Wendy komentirala je današnji glazbeni doživljaj: „Prvi put sam bila na koncertu u bolnici. Svirala sam. Odabrala sam zvečku. Lijepo sam svirala. Dobila sam ribicu i spremila sam ju.“

 

prosinac 2011.

I ove srijede, 7. prosinca 2011., nije izostalo veselja i oduševljenja 50-ero djece i roditelja. Razlog je bila kazališna predstava Božićna bajka o drvetu u sklopu projekta HCK-aBolnica bezbolnica“. Prema tekstu M. Zečević, a pod redateljskom palicom F. M. Vranković, glumci s Akademije su odlično interpretirali lik drvosječe, bora, jele, smreke, osebujne gradske dame, djece i njihove mame. Osim što je bila zabavna, predstava je bila i poučna te smo tako naučili da prema prirodi trebamo biti dobri i dobrota će nam se vratiti.  Na kreativnim radionicama nakon predstave, djeca su izrađivala i pisala božićne čestitke, a sve to uz božićne pjesme i napjeve.

Sara, 6 godina

Bilo mi je jako lijepo.  Smiješna mi je bila gospođa s onim šlapama.

Slavica, Sarina mama

Bila sam oduševljena. Ovo je super. Ovo je jedina bolnica koja ima odličnu organizaciju predstava, vrtića i škole. Razmišljam da u Slavonskom Brodu, gdje živimo, pokrenem neku sličnu akciju u bolnici. Ovo je za svaku pohvalu. A moja kći nije ni trepnula dok je gledala predstavu.

Patricija, 4.razred

Predstava je bila super. Svidjela se i mojoj mami. Bilo mi je žao bora, ali ipak je sve sretno završilo. Čak smo dobile i kuglice od stričeka koji je glumio bor. Čuli smo i da moramo čuvati prirodu, ne smijemo trgati granje drveću, bacati smeće, a za Božić trebamo jelku s korjenčićima da se ne osuši i da može dalje živjeti.

Matea, 6.razred

Odlično sam se zabavila s prijateljicama iz sobe. Glumci su bili super. Najsmješniji mi je bio drvosječa zbog svog smiješnog govora. Dobili smo i male poklončiće na kraju. Svidjelo mi se kad smo na kraju svi pjevali Zvončiće.

Ema, 1.razred

Glumci su lijepo glumili i pjevali. Zbavila sam se. Mi za Božić imamo plastični bor, a ne pravi. Bilo mi je žao odsječenog bora. Ipak je kraj bio sretan.

Nikolina, 5.razred

Bila je to super predstava. Ja bih najradije kupila umjetni bor jer mi je žao sjeći pravi bor. Posebno su mi se svidjeli drvosječa i gospođa koja je kupovala bor. Ma, sve mi je bilo super. Ja sam došla iz Zarazne bolnice i ovdje mi je sve puno ljepše. U drugim bolnicama nisam išla na predstave i radionice pa mi je ovdje super, premda sam u bolnici.

Karla, 5.razred

Glumci su bili jako zanimljivi. Predstava je bila poučna i naučili smo da trebamo čuvati prirodu i lijepo se ponašati. Najsmješnija mi je bila gospođa koja je došla kupiti bor i drvosječa koji je išao cugati. Radionice su super. Radimo čestitke, slušamo božićne pjesme, jedemo slatkiše koje nam je poklonio HCK.

Dora, 5.razred

Na predstavi sam uživala. Bilo je jako lijepo. Glumci su dobri. Imali su lijepe kostime. I na radionici mi je super. Crtam zvonce, bor i kuglice za božićnu čestitku. Dobila sam magnetić i kuglicu, a razveselili su me i slatkiši.

Stipo, 7.razred

Bilo je super. Predstava je zabavna, a glumci su također dobri. Jako mi se sviđa što u bolnici postoje predstave i druga događanja. Tako nam je zabavnije i brže nam prođe vrijeme

 

Kazališna predstava  „ BOŽIĆ  7D“ – predstava o ljubavi održana je u  srijedu, 14. prosinca 2011.g.  u 15 sati u prizemlju u predvorju Ortopedije u suradnji s NS Dubrava.

Tekst za predstavu napisao je Jurica Ester, likove su odglumili Petra Radin i Lara Škrinjar, a za režiju je odgovoran Vladimir Tintor.  Predstava je izvedena u produkciji kazališta Tvornica lutaka,  a scenografiju je izradio Mario Mišković.  Za izradu kostima i rekvizita pobrinula se Dijana Mijić, a za izradu lutaka Vinka Krnić.

Glazbu je osmislila Ivana Hausknecht, a pokrete i koreografiju Kristina Bajza- Marčinko. Predstavu je pogledalo  30-ak djece i roditelja. Nakon predstave, djeca su sudjelovala u likovno- estetskoj, dramsko- literarnoj i glazbenoj radionici.

Ovako su djeca izrazila svoje dojmove o predstavi:

Marija, 13 godina, 7. razred:

Ja sam već odgledala puno predstava u bolnici i sve su mi dosad bile super.  Ova današnja mi je bila najbolja. Bila je smiješna i poučna. Najsmješnije mi je bilo kad je Djed Mraz repao i kad su lutka i djevojčica pričale. Glumica je super odglumila krpenu lutku, bila je kao prava. Pouka predstave je da nisu bitni samo darovi na Božić, bitno je da si sretan.

Danas na likovnoj radionici pletemo na tkalačkom stanu. Ja ću napraviti ukras u koji ću obući kuglicu za bor.

Leonarda,  10 godina, 4. razred:

Bilo je smiješno i odlično, najbolja predstava koju sam gledala. Posebno onda kad je Djed Mraz repao. Jako me iznenadila predstava u bolnici, super je. Lutka je naučila djevojčicu da je Božić svaki dan. Onda je svaki dan rođendan  jer je meni na Božić rođendan.

Na likovnoj radionici sam napravila ukras za bor.

Valentina, 10 godina, 4. razred:

Najviše mi se svidjela ona lutka. Bila je jako smiješna s onim pokretima. Puno njih je glumilo u predstavi: djevojčica, njezina mama, lutka, Djed Mraz, patuljak. Naučili smo iz predstave da se uvijek moramo voljeti. Ja ću danas na likovnoj radionici napraviti torbicu od vune.

 

U okviru projekta „Vesela srijeda“ 21. prosinca 2011. u 15.00 h u prizemlju Bolnice održan je Božićni koncert učenika OŠ Izidora Kršnjavoga za 30-ak hospitalizirane djece. Mali zbor pod vodstvom prof. Ljerke Biluš i uz glazbenu pratnju prof. Nede Perdija Grbić unio je radost Božića u bolnički prostor. Njihovim nastupom prigodno je obilježena 100. izvedba u programu kulture. Izvođače su burnim pljeskom nagradila djeca i njihovi roditelji te brojni uzvanici iz bolnice. Gospođa Lidija Sosa Šimenc, ravnateljica OŠ Izidora Kršnjavoga, pozdravila je sve nazočne, uručila zahvalnice svima koji su pridonijeli realizaciji programa kulture u bolnici te svima poželjela sretne predstojeće blagdane. Čestitkama se pridružila i voditeljica Tima za humanizaciju, dr. Neda Striber. U izmjenjivanju čestitaka i lijepih želja i toplom blagdanskom ozračju završila je još jedna „Vesela srijeda“ u Klaićevoj bolnici.

 

studeni 2011.

2. studenog 2011. 15 – ero hospitalizirane djece odgledalo je predstavu Pale sam na svijetu koju je izveo Dino Šare, član Tigar teatra, a koju nam je omogućio HCK u sklopu projekta „Bolnica bezbolnica“. Djeca su imala priliku i sama sudjelovati u predstavi odgovarajući na pitanja i dajući svoje prijedloge vezane za radnju predstave.

Nakon odigrane predstave glumac nas je uveo u svijet beat boxinga što je prihvaćeno s oduševljenjem. Tako su se djeca, njihovi roditelji, učiteljice, radni terapeuti i odgojiteljice nakratko okušali i u toj disciplini.

Uslijedile su kreativne radionice pod vodstvom učiteljica RN na kojoj su djeca improvizirala različite zvukove, ilustrirala njima najbolju scenu iz predstave te pripovijedala što bi sve oni radili da su sami na svijetu.

Evo što su nam rekli:

Marija, 7.razred

Glumac mi je bio super. Odlično je glumio i razveselio nas. Najbolja mi je bila radionica beat boxinga. Stvarno sam provela lijepo popodne.

Ana, 8.razred

Predstava mi je bila super. Nemam priliku često ići u kazalište pa me jako razveselilo što nam je kazalište došlo u bolnicu. Pale se pokazao jako zabavan i maštovit. Glumac je odličan jer je bez ikakavih rekvizita uspio dočarati priču. Na kraju smo mu frendica i ja predale zahvalnicu za gostovanje u bolnici.

Valentina, 8.razred

Predstave i ostala događanja u bolnici su genijalni. Skraćuju vrijeme, ubijaju dosadu, zabavljaju... Današnja predstava je super. Sjećam se priče o Paletu, a glumac je super odglumio i prikazao priču. Sve pohvale. Svidio mi se i beat box. Izgleda jednostavno, ali ipak treba puno vježbe za to.

Helena, 5.razred

Jako mi se svidjela predstava. Super je što ih možemo gledati i u bolnici. Super je bilo kada je Pale, sam na svijetu, mogao raditi što mu je palo na pamet. Ja ipak ne bih željela biti sama. A i glumac nam je na kraju rekao da sve moramo dijeliti s prijateljima i što više se igrati s njima.

Marko, 1.razred

Meni je žao što nisam gledao predstavu jer su cure iz sobe rekle da je bila odlična i da su se super zabavile. Nadam se da ću drugi put moći ići.

 

 

 

U srijedu, 9. studenog 2011.g. posjetili su nas glumci iz Dječjeg kazališta Dubrava sa predstavom „Ogledalce, ogledalce...“ ili o mački koja je mislila da je pas i o psu koji je mislio da je mačka.

 Predstava je održana u 15 sati u predvorju Odjela za ortopediju, a nakon predstave djeca su sudjelovala na likovno-estetskoj, glazbenoj i dramsko-literarnoj radionici. Zajednički likovni uradak koji je osmislila prof. LK Vesna Rohaček prikazuje scenu i sada resi učionicu.

Tekst za predstavu je napisala i dramatizirala Ana Đokić, a odglumila Svetlana Patafta. Scenografiju i kostime je osmislila Ana Horvat. Predstava je izvedena u produkciji Udruge za poticanje razvoja djece i roditelja PUNA KUĆA, a financirana je od strane Ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Evo što su djeca rekla o predstavi:

Karlo, 7. r.:

„Zanimljiva predstava. Iako je namijenjena mlađima, bilo je O. K. Glumica je sve super odglumila, pogotovo trgovca rabina. „

 

Ivan, 3. r. srednje škole.

„Prvo nisam htio ići ali drago mi je da ipak jesam. Ugodno sam se proveo i družio se sa cimerom. Predstava je bila O. K., poučna.“

Tin, 4 god.:

„ Lijepo je bilo. I mi u našem vrtiću gledamo predstave. Ova teta je pričala i pjevala. Sretan sam što sam danas išao na predstavu i što sad idem kući.“

Igor, 4 god.:

„ Išao sam s mamom na predstavu. Bilo je lijepo. Svidjeli su mi se pas i mačka. Smiješni su bili kad su se tukli.“

Domagoj, 6 god.:

„Super mi je bilo. Mama i baka su bile sa mnom. I s vrtićem idem na predstave. Smiješno mi je bilo kada su se mačka i pas tukli i kad su se sestre vidjele u ogledalo pa su se tužakale jedna drugoj. Jedna je imala veliki nos, druga prišteve, a treća velike uši. Super, smiješno. Idem i sljedeći put.“

Marija, 7. r.:

„Ja već drugi put gledam predstavu u bolnici. Predstava je bila odlična, svidjelo mi se kako glumica glumi i bila je jako smiješna. Najsmješnije mi je bilo kada su se pas i mačka pogledali u ogledalo.“

Karla, 5. r.:

„Ja svaku srijedu gledam predstavu. Najsmješnije mi je kada su sestre  vidjele svoje velike uši, nos i prištiće. Naučila sam poruku predstave da si međusobno pomažemo: prvi drugom, drugi trećem i treći prvom.“

Lorena, 1. r.:

„Predstava mi se svidjela. Kada je došao trgovac, jako sam se smijala. On ima smiješnu bradu i zaboravio je skinuti haljinu za balet.“

Mihaela, 5 god.:

„Bilo mi je lijepo. Svidjela mi se mačka kad je lajala.“

Antonio, 6 god.:

„Predstava je bila dobra. Jako sam se smijao kad su tri seke gledale u ogledalo.“

O RADIONICI: „Izrađujemo scenografiju s predstave. Jako je zanimljiva. Lijepimo novinski papir, a onda ćemo ga bojati.“

Jakov, 1. r.:

„Meni se jako svidjela predstava i jako je smiješna. Smijao sam se kada je došao trgovac.“

Eva 5. r.:

„Na predstavi mi je bilo super. Jako mi je smiješno kada su se tri sestre gledale u ogledalo.“

Valentina, 6. r.:

„ Ja već drugi puta gledam predstavu u bolnici. Mislim da je super što imamo predstave u bolnici, to mi je kao neka terapija.“

Domagoj, 6 godina:

„Bio sam jako sretan jer sam išao na predstavu. U kazalištu sam već bio u svome vrtiću. U bolnici sam već 3 tjedna i tek sam sad prvi put smio izaći iz svoje sobe. Na predstavi sam bio s mamom i bakom. Sve mi je bilo super! Sljedeći put idem obavezno na predstavu. Sve mi se jako jako sviđalo, a pogotovo glazba!“

Ana, Domagojeva mama:

„Jako mi je lijepo što u bolnici postoji vrtić, što se svake srijede nešto zanimljivo događa i što nas svakodnevno obilazi i učiteljica. Volim što uvijek netko dođe u sobu u kojoj leži moje dijete i posveti nam svoje vrijeme i pažnju. Jednom tjedno se održavaju predstave – stvarno se trudite!!! Moj sin obožava predstave i mi smo presretni!“

 

 

16. studenog 2011. u 15.00 h u okviru projekta „Vesela srijeda“ na 2. pedijatriji KBC-a „Sestre milosrdnice“ Klinike za dječje bolesti Zagreb ugostili smo Udrugu Philip.

Pod stručnim vodstvom gospodina Branimira Budaka i učiteljica RN iz Tima za provođenje programa kulture u KDBZ održale su se kreativne radionice izrade božićnog nakita, odljevi u gipsu u kojima su sudjelovala djeca s 2. i 3. pedijatrije, B-kirurgije i urologije.

Učeničkim radovima ukrasit ćemo prostor učionice za predstojeće božićne i novogodišnje blagdane. Evo nekoliko komentara naših učenika:

 

Valentina, 2. razred srednje škole:

Super mi je bilo na radionici izrade božićnog nakita od gipsa. Izradila sam medvjeda, sunce i papige, a medu ću ponijeti doma za uspomenu.

Leon, 5. razred:

Bilo mi je dobro na radionici. Radili smo figure od gipsa. Ja sam izradio i obojio tri sunca i zvijezdu. Bilo mi je super što sam se družio s prijateljima iz drugih soba.

Anastazie, 1. razred srednje škole:

Svidjelo mi se na radionici i to što sam izašao iz sobe i otišao na 2. kat. Radionica je bila odlična. Obojio sam Djeda Božićnjaka i medvjeda. Oboje ću ostaviti za uređenje bolničke jelke.

Ivana, 4. razred:

Bilo mi je lijepo što nam je Branimir pokazao kako se rade ukrasi za bor od gipsa. Naučila sam nešto novo, a i bilo mi je lijepo što smo se svi zajedno družili. Anđela ću ponijeti kući, a kuglicu ostaviti kao poklon bolnici za Božić.

Karla, 5. razred:

Lijepo iskustvo. Dolazim svake srijede. Dobra radionica. Radimo od gipsa božićne ukrase. Napravila sam zvonce, anđela i kućicu. Bilo mi je super!

Marija, 7. razred:

Svidjela mi se radionica jako. Napravila sam dva anđela i lokomotivu. Dobro je što u bolnici postoje ovakva događanja i druženja.

Tijana, 4. razred:

Na radionici sam radila lijepe anđele od gipsa. Obojila sam ih (akrilnom) temperom. Super mi je. Upoznala sam nove prijatelje. Doći ću i drugi put. Pohvala Branimiru.

Lucija, 8. razred:

Svidjelo mi se što sam naučila praviti odljeve od gipsa i što smo ih bojili i družili se.

Lorena, 1. razred:

Radila sam kuglice za bor i anđela od gipsa pa sam ih obojila. Bilo mi je lijepo. Dobro mi je u bolnici jer se igram i idem u školu.

Klaudija, 8. razred:

Svidjelo mi se na likovnoj radionici. Izrađivali smo figurice od gipsa. Napravila sam psiće. Bilo bi dobro da svaki dan imamo ovakav oblik zabave. Sve je za pohvalu.

 

Glazbeni program udruge „Ljubav na djelu“ održao se 23. studenog 2011. u 15.00 h na odjelu Ortopedije, a u 15.40 h tri su članice gostovale na Onkološkom odjelu, dok su za to vrijeme učiteljice RN vodile kreativne radionice u učionici na 2. pedijatriji. 30-ero djece i njihovi roditelji rado su se uključili u glazbene radionice.                          

 

Adrijana, 3. r.:

Jako mi je bilo lijepo na glazbenoj predstavi! Sviđalo mi se što smo pjevali pjesmu Toše Proeskog. Svirala sam zvončićima ritam pjesama. Sada bojam ukrase za bor. Obojala sam snjegovića, zvijezde, svijeću i Djeda Mraza.

Magdalena, 5 godina:

Ja sam glumila kišu. Bilo mi je dobro. Htjela bih opet gledati neku predstavu u bolnici. Bojala sam anđele, bor, Djeda Božićnjaka i miševe.

Marijana, Magdalenina majka:

Na glazbenoj radionici bilo je jako lijepo, cure su animirale dječicu i roditelje, kao i ostale tete koje su bile s djecom i zaista na prelijep način, kroz pjesmu djeci uljepšale i olakšale boravak u bolnici. Kao mama, zahvaljujem svima, posebno jer je i moja Magdalena mogla uživati u programu. Hvala svima!

Marija, 7. r.:

Super mi je! Dugo sam u bolnici pa sam i ja tri puta sudjelovala u programu kulture što mi je super jer ne moram stalno ležati u sobi. Danas sam na likovnoj radionici oslikala zvijezdu, medu, anđele i zvončić.

Kristina, 2. r. srednje škole:

Glazbeni nastup u našoj sobi mi je bio super! Upoznala sam Antoniju koja je prošla liječenje kakvo ja sad prolazim. Pokazala mi je svoje crteže iznad mog kreveta. Lijepo smo si popričale. Voljela bih da mi dođu opet! Tko pjeva, zlo ne misli!

Barbarina majka Lidija nastavila je: „Tko pjeva, dvostruko moli.“ Potom je naglasila kako uživa u glazbenim gostovanjima u bolnici, osobito u bolesničkoj sobi svoje kćeri: „Ovako bi trebalo biti svaki dan. Predlažem da se uvede svakodnevno 10-minutno pjevanje na onkološkom odjelu. Ovakav oblik aktivnosti diže raspoloženje naše djece i samim time im podiže imunitet.“

Barbara, 3. r.:

Dugo sam u bolnici. Prošli put sam gledala kazališnu predstavu NS Dubrava „Ogledalce-ogledalce“ koja mi se jako svidjela. Osobito me oduševila kreativna scenografija. Kazališne predstave u bolnici – domišljato i jako dobro za nas. Predlažem da budu što češće.

O glazbi i gostovanju udruge „Ljubav na djelu“: Trebala sam ići kući, ali zbog loših nalaza, ništa od toga. Zato sam bila u užasnom stresu, ali pjesma me opustila! Ohrabrilo me poznanstvo s Antonijom koja je prošla ovo što ja sada prolazim. Njen dolazak ovamo nakon liječenja – jako lijepo od nje! Pomogla sam pjevačicama pjevati. Dobro smo se zabavili!

Marija, 11 godina:

Pjevala sam!

Domagoj, Marijin tata: „Super je da su pjevačice došle k nama u sobu. Lijepe su i lijepo pjevaju!“

Bilo je lijepo vidjeti Mariju i njenog tatu kako pjevaju kao i Barbaru i njenu mamu.

Marko, 5. r. spavao je uz nježne zvukove pjesama, a njegova mama Marijana nam je rekla: „Svidjelo mi se što su pjevačice došle u sobu.“

 

 

30. studenog 2011. u okviru projekta „Vesela srijeda“  u suradnji s ravnateljicom OŠ Izidora Kršnjavoga, Lidijom Sosa Šimenc i prof. hrvatskog jezika, Valentinom Lugomer ugostili smo dječjeg pisca Zlatka Krilića. 45-ero djece i njihovih roditelja koji borave u Klaićevoj bolnici u 15.00 h započeli su ugodno i zanimljivo druženje koje je trajalo 45 minuta. Pisac nam je pročitao ulomke svojih djela, odgovarao na brojna pitanja i na kraju nam recitirao svoju ljubavnu pjesmicu. Saznali smo koja mu je tema najdraža, kako je odlučio postati pisac, s koliko je godina napisao svoju prvu knjigu i koja je to knjiga bila, koliko dugo piše jednu knjigu, jesu li likovi u njegovim pričama stvarni, s koliko se godina oženio, koliko se puta zaljubio i gdje se sve zaljubljivao… Djecu je zanimalo kakva su njegova školska iskustva. Pitanja su se redala i gospodin Krilić spremno je, iskreno i duhovito odgovarao na njih. Nakon susreta s piscem i dijeljenja autograma, učiteljice razredne nastave održale su kreativne radionice na kojima su učenici oslikavali Klirićeve priče ili svoje doživljaje susreta s njim. Pisali su o svojim doživljajima  tog susreta i ugodno se družili.

Maja, 4 godine:

Bilo mi je dobro. Vidjela sam pisca. On piše.

Marija, 7. r.:

Bilo je super! Ja sam mislila da će biti dosadno jer nisam nikada bila na susretu s piscima. Jako sam se iznenadila koliko je Zlatko duhovit, smiješan i sviđa mi se što piše knjige za djecu.

Domagoj, 6 godina:

Gledali smo pisca Zlatka. Čitao nam je što je napisao. Postavljali smo mu pitanja na koja je odgovarao. Smijali smo se.

Juraj, 3. r.:

Jako mi je smiješno bilo na susretu s piscem. Moram zapamtiti kako se pisac zove da pročitam njegove priče. Bilo mi je super! Žao mi je jedino što sam kasnio.

Jakov, 4. r.:

Čuo sam za Zlatka Krilića. Čitao sam Zagonetno pismo. Super je! Vrlo je zabavan. Postavljali smo mu pitanja. Saznali smo da mu je najdraža tema ljubav i da voli ribolov, a ne voli nogomet. Drago mi je da sam ga upoznao.

Iva, 7. r.:

Bilo mi je lijepo danas. Nisam znala njegova djela, ali jako je zanimljiv i zabavan bio. Sigurno ću pročitati neke njegove knjige.

Mario, 1. r. srednje škole:

Zlatko je jako smiješan i duhovit lik. Bilo je super i jako zanimljivo!

Petar, 5. r.:

Zlatko je pravi frajer! On je super i mislim da ću pročitati neke njegove knjige. Zabranjena vrata imam doma pa ću ih pročitati.

Leon, 6 god.:

Ja sam sjedio u prvom redu i vidio sam pisca. Mislim da je on baš super!

Ante, 2. r.:

Ovo je prvi puta da sam vidio nekog pisca. Ja sam postavio najviše pitanja i saznao skoro sve o Zlatku. Meni je Zlatko baš dobar i jako duhovit!

Antina majka:

Tako sam sretna što je moj sin upoznao pisca – ovaj susret zauvijek će mu ostati u sjećanju! Hvala!

 

listopad 2011.

 

 

5. listopada 2011. u 15.00 h na Dan učitelja u Klaićevoj bolnici raspoloženje su podigli volonteri HCK-a. U goste su nam doveli mladog pjevača Zvonimira Vargu. Dobrom svirkom na gitari uz pratnju naših đaka, pjesmu djece, roditelja, teta iz vrtića, ples učenika i učiteljica te radnih terapeuta proslava je 100 % uspjela. 40-ak razdragane djece pokazali su da su prava koncertna publika. Dobro raspoloženje nastavilo se na kreativnim radionicama gdje su zainteresirani pokazali kreativnost.

Dora, 4. razred

Bilo mi je to ugodno i zabavno popodne u bolnici. Da je bar tako svaki dan. Svidjelo mi se što smo svi mogli zajedno pjevati, baš kao na pravom koncertu.

Hana, 1. razred

Bilo mi je lijepo. Nisam baš znala pjevati sve pjesme, a nisam mogla ni pljeskati jer mi je ruka u gipsu, ali mama mi je pomagala sa svojom rukom.

Marijana, Hanina majka

Uživale smo. Moja kćerka nije znala pjevati sve, ali sam zato ja pjevala i dječje i pjesme za odrasle. Neke su me vratile u mladost. Sve pohvale projektu, stvarno je to bilo ugodno iznenađenje.

Denis, 2. razred

Nisam skoro ništa znao pjevati, a ni ne volim to baš, glazbeni mi u školi baš i nije omiljeni predmet. Drago mi je sam sa svojim cimerom prošetao po bolnici i skratio vrijeme dok mi mama ne dođe.

Romana, majka Dominikova, učenika 1. razreda

Prvi put smo na Veseloj srijedi. Meni, kao roditelju ovo je puno značilo, a koliko li je tek značilo mome djetetu!

Veliko hvala ljudima koji su zaslužni za ovaj predivan doživljaj! Hvala i glazbeniku.

Ovdje smo tek nekoliko dana i ugodno sam iznenađena brojem ljudi koji se trude oko mog djeteta i nas roditelja – posjetila ga je vjeroučiteljica, svakodnevno mu dolazi učiteljica pa sad i ovaj glazbeni program!!! Bili smo do sad u nekoliko bolnica i ovakav pristup i angažman – to je iznad svih očekivanja! Za svaku pohvalu – hvala vam!

 

 

12. listopada 2011. u 15.00 h u predvorju Ortopedije 35-ero učenika i njihovih roditelja imali su priliku uživati u 50-minutnoj lutkarsko-igranoj predstavi „Tata Lav i njegova sretna djeca“ nastaloj po motivima slikovnice Horsta Eckerta Janosha u izvedbi Dječjeg kazališta Dubrava i Kazališne družine Pinklec iz Čakovca. Tatu Lava izvrsno je prezentirao Davor Dokleja, a Marta Bolfan Ugljen briljirala je u ulogama Mame Lavice i djece: Trili, Marice, Pavla, Mire, Alfreda, Lize, Pimpa i Zebre. Raskošna scena, simpatične lutke, zanimljiva glazba, izvrsni glumci – bilo je mnogo razloga za smijeh i buran pljesak.

Predstava govori o željama, avanturama i maštarijama koje tek u igri postaju stvarnost. Dok je Mama Lavica na poslu i rješava veoma ozbiljne stvari u biznisu, Tata Lav ostaje doma sa svojih sedmero djece koje treba usrećiti i omogućiti im ono što požele. Tata Lav uči djecu, ali i roditelje kako se uz samo malo mašte, granice zbilje lako razbijaju, a mogućnosti igre postaju beskonačne. Konačno, u velikom gradu sve prolazi brže pa tako i djetinjstvo, stoga je zadaća svakog roditelja omogućiti djeci igru, a time ih i usrećiti.

Nakon predstave, druženje smo nastavili u učionici na kreativnim radionicama.

Doroteya, 8. razred

U predstavi mi se svidjelo kako se tata Lav brinuo o svojoj djeci. Sve je s njima radio kroz igru i ispunjavao im želje. Radionica mi je super. Izrađujemo lutke laviće. U predstavi mi se jako svidio zebrin kostim, a ja ću svoju lutkicu obući u leopardov uzorak.

 

Helena, 8. razred

Ovo mi je prvi put da u bolnici gledam predstavu. Sve pohvale curi koja je glumila jer je utjelovila i mamu i zebru i svu djecu laviće. Tata Lav je bio jako smiješan i zabavan. Na radionici sam izradila malog lavića.

 

Laura Ana, 5. razred

Do sad nisam nikada bila u bolnici i baš sam ugodno iznenađena ovom kazališnom predstavom koja je bila šaljiva i zanimljiva. Scena je bila raskošna kao u pravom kazalištu. Glumci su bili super. Kod mene doma je situacija obrnuta: tata radi, a mama brine brigu o djeci.  Radionica mi je isto zabavna. Izrađujem lutkicu koja će imati divlju kosu, grivu kao lav.

 

 

19. listopada 2011. u 15.00 h u okviru projekta „Vesela srijeda“ u učionici na 2. katu pedijatrije učenici su gledali snimku lutkarske kazališne predstave „Cvrčak i mrav“ u kojoj su lutke Cvrčka i Mrava oživjeli glumica Marina Kostelac i glumac Filip Juričić.

Marina Sedlaček Bartol, voditeljica Dramsko-literarne skupine u današnjoj radionici posvetila se   basni (basna, pouka, likovi).

Nakon odgledane predstave razgovarali smo o samoj predstavi. Učenici su prepričavali događaje iz predstave. Nabrajali su likove te iznosili svoje mišljenje o likovima prema njihovim postupcima (govoru i ponašanju) te raspravljali o njihovim međusobnim odnosima. Na kraju su izrekli samu pouku.

Slijedilo je čitanje istoimene Ezopove basne. Učenici su naučili i ponovili što je to basna. Zatim su je uspoređivali s predstavom te uočili sličnosti i razlike.

Nakon toga učenici su rješavali listiće s pitanjima vezanima za Ezopovu basnu.

 

Nakon dramsko–literarne radionice učenici su sudjelovali u glazbenoj radionici pod vodstvom učiteljice Ane Grgić.

Kao uvod u glazbenu kreativnost slušali smo brojalice: Iš, iš, iš, ja sam mali miš; Eci, peci, pec; En, ten, tini; Jedna vrana gakala; Išo medo u dućan…

Ritamsku pratnju obrađenih i djeci poznatih brojalica ostvarivali smo slogom, glasom, udaraljkama i zvečkama. Ponovili smo nazive ritamskih udaraljki i zvečki s kojima smo svirali. 

Na Likovno-estetskoj grupi pod vodstvom učiteljice Dubravke Skočić učenici su ilustrirali basnu „Cvrčak i mrav“.

Jana, 1. razred

Danas mi je bilo super u školi. Predstavu Cvrčak i mrav sam već gledala, ali mi je svejedno opet bila zanimljiva. Svidjele su mi se i sve radionice jer volim crtati, pjevati, a i pisati. U predstavi mi je najbolja bila bubamara pa ju zato i crtam. Naučili smo da moramo biti marljivi kako bi nam bilo dobro i lijepo. Ali možemo se i zabavljati.

Luka, 5. razred

Predstava mi je bila zanimljiva, smiješna i poučna. Naučili smo da moramo biti vrijedni. Radionice su isto dobre. Crtam tigra jer su predstavu izvodili glumci iz kazališta Tigar Teo. Sve u svemu, lijepo provedeno popodne u bolnici.

 

Antun, 3. razred

Super predstava, poučna. Svidjelo mi se što je u predstavi bilo zabavnih pjesama. Radionice su mi zanimljive (malo hrvatskog jezika, malo glazbene i likovne kulture). Super provedeno vrijeme.

Hrvoje, 3. razred

Jučer sam došao u bolnicu i uopće nisam znao da i tu ima škola. Ova škola je baš super. Predstava je bila zabavna, a i lijepo nam je bilo na radionicama koje su bile poslije.

Mateo, 5 godina

Najljepša mi je bila predstava Cvrčak i mrav. Cvrčak je stalno svirao, a mrav radio. Ja ću raditi kad budem velik.

26. listopada 2011. u 15.00 h glazbeni program izveli su članovi Udruge Ljubav na djelu. Više od 30 djece i njihovih roditelja slušali su glazbu, a osobito su uživali što su i sami sudjelovali u izvođenju programa. Publici su podijelili glazbene instrumente te su svi zajedno muzicirali. Na kraju su djeca dobila slatkiše. Dvije pjevačice posjetile su zatim onkološki odjel gdje su razveselile one učenike koji nisu mogli napustiti bolesničku sobu. Naši đaci uzvratili su pjesmom i raspoloženje je bilo na visini. Za to vrijeme u učionici su se odvijale kreativne radionice pod vodstvom učiteljica RN Škole u bolnici. Učenici su izrađivali glazbene instrumente od glinamola, opisivali ih te pjevali i svirali ritam i dobe u skladu s tempom izvedbe.

Cijeli događaj pratila je novinarska ekipa s Dome TV. Prilog će biti prikazan u sklopu TV emisije „Zadovoljna“ u nedjelju, 6. studenog 2011. u 17.45 h.

 

Iva, 2. razred

Danas sam bila na predstavi na kojoj sam svirala na zvečki i pjevala. Tete su izvele i predstavu na kojoj su glumili leptiri i sunce. Jako mi se svidjela pjesma Volim osmijeh tvoj. Na radionici sam izradila ksilofon od plastelina. Bilo mi je jako lijepo.

Karla, 5. razred

Glazbeni program mi je bio super. Posebno mi se svidjelo što su nam izvođačice dale instrumente na kojima smo svirali, a i pjevali smo s njima. Na kraju su nas obradovale slatkišima. Radionice su mi isto super. Opisivali smo instrumente, svirali, izrađivali instrumente po izboru od plastelina. Ja sam izradila triangl i zvečku.

Anamarija, 5 godina

Bilo mi je lijepo. Tete su lijepo pjevale, a mi smo svirali na zvečkama. Dobili smo i slatkiše.

Ivona, 4. razred

Svidjelo mi se što smo svi zajedno svirali i pjevali. Na radionici sam napravila kastanjete od plastelina. Nisam mislila da će mi biti ovako lijepo i zabavno u bolnici, nisam se uopće nadala da i ovdje ima škola i radionice.

Zoran, 8. razred

Bilo mi je ok. Nisam bio na predstavi, ali ove radionice su super. Radili smo instrumente od plastelina. Ja sam napravio bubanj, klavir i zvečku. Bilo mi je zanimljivo. Šteta što nije bilo više plastelina pa da smo mogli napraviti velike instrumente.

Adam, 1. razred

Nisam mogao ići na koncert jer sam primao terapiju i morao ležati u sobi. Super mi je kad dođu pjevači u bolničku sobu! Lijepo su pjevali. I ja sam njima pjevao: „Motori“, „Čovjek od leda“ od Tonija Cetinskog i još jednu njegovu pjesmu. Bio sam kao pravi pjevač! Moja prijateljica Barbara je pjevala „Baš mi je dobro“, a Silvio je tek došao pa nije pjevao.

 

 

rujan 2011.

Druga srijeda u mjesecu punih je 7 godina rezervirana za gostovanje NS Dubrava. Tako smo 14. rujna 2011. ugostili Dječje kazalište Dubrava s kazališnom predstavom „Što znamo o ekologiji“ u produkciji Udruge Budi zelen redatelja Paola Tišljarića. Tekst je napisao Dino Pešut, a glumom su zablistali Dinka Vuković i Robert Španić. Podsjetili su na važnost i načine čuvanja prirode. Djeca iz publike (njih 15-ak) aktivno su sudjelovali u kreiranju sadržaja predstave uključujući se svojim prijedlozima i sugestijama o čuvanju okoliša.

Nakon kazališne predstave učenici su sudjelovali u kreativnim radionicama. Na likovnoj radionici gostovala je Vesna Rohaček, prof. LK Izrađivali su lutke od recikliranog materijala.

Na dramsko-literarnoj grupi interpretirali su Eko-priče i provodili dramatizacijske igre, a na glazbenoj radionici izvodili su ritamsku pratnju obrađenih pjesama i brojalica.

Komentari naših učenika:

Marko, 3.r.

Svidjelo mi se što je on nju zvao štreberica, a ona njega glupsan. Bilo mi je jako lijepo.

Petra, 7.r.

Predstava mi je bila dobra. Baš me zanimalo hoće li jedan drugome izjaviti ljubav.

Dominik, 3.r.

Jako mi se svidjela predstava. Sudjelovao sam u njoj svojim odgovorima. Znao sam odgovore na sva pitanja o ekologiji. Najbolje mi je ipak bilo kada sam došao pred zemljopisnu kartu.

Petar, 7.r.

Super je bilo što su se glumci stalno prepirali, baš tipično ponašanje u našim godinama. Čak sam i ponovio gradivo o ekologiji.

 

21. rujna 2011. 30-ero hospitalizirane djece imalo je priliku vidjeli lutkarsku kazališnu predstavu „Ježeva kućica“ u izvedbi Lutkarskog kazališta Stribor pod vodstvom Branke Rudman, prof. Učenici 7. r. OŠ Ivana Cankara svojim su glumačkim sposobnostima unijeli veselje u bolničke prostore. Na kreativnim radionicama nastavilo se vedro raspoloženje. Na likovnoj radionici ugostili smo Viktoriju Nevistić, lik. pedagoginju. Učenici su izrađivali lutke od tekstila - medvjediće, uspoređivali lutkarsku predstavu Ježeva kućica i istoimeno književno djelo te izvodili slobodne improvizirane dijaloge glazbalima i glasom.

Novinarka Larisa Banek snimila je TV prilog za emisiju Dobro jutro Hrvatska koji je bio prikazan u petak, 23. rujna 2011.

 

Komentari naših učenika bili su pozitivni:

Iva, 8. r.:

Jako mi se sviđa projekt „Vesela srijeda“ i lutkarska predstava Ježeva kućica. Ovo mi je prvi put da sam gledala tu predstavu, ali slušala sam je na kaseti. Bila sam na radionici i izrađivala sam medvjedića. Mislila sam da će mi biti dosadno u bolnici, ali me ova radionica baš razveselila.

Ana, 5. r.:

Predstava mi je bila jako lijepa. Posebno mi se svidjela osobina ježa jer od svih likova on jedini voli svoju kućicu i ne bi je za ništa nikome dao. Lijepo mi je na radionici i vesela sam što izrađujemo medvjediće.

Mia, 4. r.:

Predstava je bila jako zanimljiva. Najviše mi se svidjelo kad je lisica pozvala ježa u goste. Nikada nisam gledala predstavu pa mi je zato u bolnici bilo jako lijepo. Medvjedić kojeg sam izradila na radionici ostat će mi kao lijepa uspomena.

Marija, 4. r.:

Nisam čitala priču Ježeva kućica, a sada u bolnici sam je prvi puta gledala. Jako mi se svidio jež jer pokazuje ljubav prema svom domu i brani ga. Bila sam na radionici i jako je zanimljivo i poučno izrađivati medvjediće. To je medvjedić kojeg mogu stisnuti kad mi je teško.

Andrija, 1. r.:

Bilo mi je zanimljivo i smiješno. Svi likovi su mi dobri, a posebno jež.

Tea, 2. r.:

Super je predstava! Jako mi se svidjela! Tu priču sam čitala za lektiru. Likovi su bili zabavni i smiješni. Najbolji mi je ježić, ali i lija i svinja su mi se svidjeli.

Lea, 5 godina:

Svidjela mi se predstava. Prvi put gledam lutkarsku predstavu. Lutke su lijepe. Najsretnija sam bila kad su na kraju svi plesali.

Dina, 5. r.:

Predstava je bila zabavna i poučna. Priča mi je poznata još od prije i baš mi se sviđa. Djeca su dobro to izvela – sve pohvale!

 

Udruga Ljubav na djelu gostovala je 28. rujna 2011. u 15.00 h. Zabavili su 30-ak djece pjesmom i glazbenim igrama. Svaki sudionik dobio je poklon koji je izradila njihova vršnjakinja Antonija. Ujedno je naša Tončica za svakog pripremila lijepu poruku. Izvođači su zatim posjetili djecu na Onkološkom odjelu te i njima izveli prigodan glazbeni program i podijelili darove. U učionici su zainteresirani učenici sudjelovali u kreativnim radionicama na temu jeseni: čitanje i interpretacija poezije i proze, oponašanje zvukova iz prirode te izražavanje ritma boja.

 

Jana, 7 godina

Sve mi je bilo dobro. Jako mi se svidjelo kako su tete pjevale. Svidio mi se i poklon.

Marina, 3.srednje škole

Baš mi je bilo lijepo. Danas sam tek došla i nisam uopće znala da takvo što ima u bolnici. Eto, prvi dan u bolnici mi je ispao baš super. Sviđa mi se i ova radionica, baš se dobro zabavljamo.

Patricia, 5.razred

Imam samo pozitivne komentare. Odlično su pjevale. Super je i ova glazbena igra, a i lijepo je što su nas razveselili poklonima. Radionica je odlična. Danas mi je baš super u bolnici, tako bi trebalo biti svaki dan.

Magda, 3.razred srednje škole

Ja sam već nekoliko puta bila u bolnici i gledala sam predstave i sudjelovala u radionicama. Sve pohvale vašem projektu, stvarno nam puno znače jer nam skrate vrijeme, a na radionicama možemo pokazati svoju kreativnost. Danas je bilo zabavno. Ove tete lijepo pjevaju. Lijepo je i što su nam poklonile darove koje su same izradile. Poruke su im odlične.

Stjepan, 7.razred

Danas sam stigao u bolnicu i baš se ugodno iznenadio. Mislio sam da ću umrijeti od dosade, ali ugodno sam proveo popodne. Na žalost nisam baš mogao pjevati, ali tetama sve pohvale.

 




Oglasna ploča
Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Kalendar
« Studeni 2014 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

RASPORED ZVONA

 

1. sat 8.00 -   8.45
2. sat 8.50 -   9.35
3. sat 9.50 - 10.35
4. sat 10.40 - 11.25
5. sat 11.30 - 12.15
6. sat 12.20 – 13.05
7. sat 13.20 – 14.05
8. sat 14.10 – 14.55

 

Dokumenti
Korisni linkovi
Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
CMS za škole logo
Osnovna škola Izidora Kršnjavoga Zagreb / Kršnjavoga broj 2, HR-10000 Zagreb / os-ikrsnjavi-zg.skole.hr / ured@os-ikrsnjavi-zg.skole.hr
preskoči na navigaciju